Korisnički alati

Site alati


politicka_prava
politicka_prava.txt · Zadnja izmjena: 2015/12/01 14:59 od kulin | Approved

POLITIČKA PRAVA

Pravo na učešće u javnom i političkom životu

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, član 25 glasi: Svaki građanin ima pravo i mogućnost, bez ikakve diskriminacije pomenute u članu 2. i bez neosnovanih ograničenja: a) da učestvuje u upravljanju javnim poslovima, bilo neposredno, bilo preko slobodno izabranih predstavnika; b) da bira i da bude biran na povremenim istinskim, opštim, jednakim i tajnim izborima, koji obezbeđuju slobodno izražavanje volje birača; c) da bude primljen, pod opštim jednakim uslovima, u javne službe svoje zemlje. Član 15 Okvirne konvencije obavezuje zemlje članice da stvore neophodne uslove za efikasno učešće pripadnika nacionalnih manjina u kulturnom, socijalnom i ekonomskim životu i javnim poslovima, naročito onim koji se njih tiču. Ustav BiH garantuje demokratska načela: Bosna i Hercegovina demokratska je država koja funkcionira na načelima pravne države te ima slobodne i demokratske izbore (član 1, stav 2). Međutim, i pored demokratskih načela i navedenih principa nediskriminacije, Ustav sadrži više nedosljednih odredbi koje predstavljaju ustavna ograničenja za pripadnike nacionalnih manjina, što je već opisano u poglavlju o definiciji nacionalnih manjina. Imajući u vidu važnost Dejtonskog mirovnog sporazuma za osiguranje mira i stabilnosti u BiH, ipak se s pravom može reći da i Ustav i Izborni zakon BiH i dalje, 13 godina nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma, ograničava građane BiH koji ne pripadaju jednom od konstitutivnih naroda da podjednako učestvuju u organima vlasti.1) U članu IV Ustava BiH stoji da: Dom naroda ima 15 poslanika, od toga dvije trećine iz Federacije (pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba). Također, član IV Ustava BiH omogućava samo Srbima, Bošnjacima i Hrvatima da budu birani za predsjednika i podpredsjednika i Zastupničkog doma i Doma naroda. U članu V Ustava BiH stoji da se Predsjedništvo BiH sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, od kojih je svaki direktno biran na području Federacije BiH, te jednog Srbina direktno biranog na području Republike Srpske. U Izbornom zakonu BiH ogleda se ova ustavna odredba (član 8.1). U članu VII Ustava BiH stoji da se Upravni odbor Centralne banke BiH sastoji od guvernera (koji nije državljanin BiH), i tri člana koje imenuje Predsjedništvo, po jedan iz reda svakog od tri konstitutivna naroda. Ustav Federacije BiH, također, prepoznaje definiciju tri „konstitutivna naroda“ i „ostale”2). U članu 11 Poglavlja IV A2 Ustava Federacije stoji da svaki Dom iz reda svojih članova bira predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Doma, koji ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Ova odredba sama po sebi isključuje mogućnost da predsjedavajući i zamjenik predsjedavajućeg oba Doma bude pripadnik nacionalnih manjina3). Bez obzira na zakonsku mogućnost učešća pripadnika nacionalnih manjina u radu Doma naroda Federacije BiH, ponovo se javlja problem popisa stanovništva iz 1991. godine, tj. realne demografske slike u BiH, a samim tim i realnih mogućnosti učešća pripadnika nacionalnih manjina u radu Doma naroda Federacije. Također, u članu 18 istog poglavlja stoji: Odluke koje se tiču vitalnih interesa bilo kog od konstitutivnih naroda zahtijevaju saglasnost većine delegata u Domu naroda, uključujući većinu bošnjačkih delegata i većinu hrvatskih delegata. Kada je u pitanju izvršna vlast Federacije BiH, u članu 2, Poglavlja IV B, stoji: u izboru Predsjednika i Potpredsjednika Federacije Klub bošnjačkih delegata i Klub hrvatskih delegata u Domu naroda odvojeno kandidiraju po jednu osobu…Predsjednici Federacije, jedan za drugim, ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Ovim je još jednom potvrđena Ustavom utemeljena nejednakost građana Federacije BiH u učešću u vlasti, što je protivno međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima. Član 12.3 Izbornog zakona BiH uređuje izbor predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske na slijedeći način: Bira se kandidat iz reda svakog konstitutivnog naroda koji dobije najveći broj glasova. Između ta tri kandidata, po jedan iz svakog konstitutivnog naroda, za predsjednika se bira kandidat koji dobije najveći broj glasova, a dva kandidata koji se po broju osvojenih glasova nalaze na drugom i trećem mjestu biraju se za potpredsjednike. Također, u članu 11.1 Izbornog zakona BiH stoji: najmanje četiri člana svakog konstitutivnog naroda bit će zastupljeno u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Ova odredba, bez obzira što ne isključuje učešće pripadnika nacionalnih manjina u radu Skupštine, predstavlja vid indirektne diskriminacije s obzirom da se osigurava pravo učešća minimalnog broja samo za konstitutivne narode. Uprkos gore navedenim ustavnim ograničenjima, Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine posvećuje kompletno poglavlje učešću pripadnika nacionalnih manjina u organima vlasti.4) Nažalost, prema postojećem zakonu postoje najmanje dva ograničenja na ovo pravo. Prije svega, u članu 19 ovog zakona stoji da pripadnici nacionalnih manjina iz člana 3. ovog zakona imaju pravo na zastupljenost u organima vlasti i drugim javnim službama na svim nivoima, srazmjerno procentu njihovog učešća u stanovništvu prema posljednjem popisu u BiH. To znači da sve dok ne bude izvršen novi popis stanovništva, realno srazmjerno učešće pripadnika nacionalnih manjina u organima vlasti neće biti ostvareno. Drugo ograničenje ogleda se u članu 20 istog zakona, gdje stoji: način i kriteriji izbora predstavnika nacionalnih manjina u parlamentima, skupštinama i vijećima, u smislu prethodnog člana, bliže će se urediti izbornim zakonima BiH i entiteta, te statutima i drugim propisima kantona, gradova i općina. Nakon analize ustavnog okvira i Izbornog zakona, suvišno je reći da ni ovaj zakon nije uspio premostiti problem nejednakosti konstitutivnih naroda i kategorije „ostalih“ kojoj, kako je ranije rečeno, prema postojećem pravnom okviru pripadaju nacionalne manjine. Što se tiče lokalnog nivoa, od 2004. godine, usvajanjem izmjena i dopuna Izbornog zakona, pripadnici nacionalnih manjina su na općinskom nivou imali de iure veću mogućnost učešća u organima vlasti: Pripadnici svih nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini imaju pravo birati svoje predstavnike u skupštine općina/općinska vijeća. Pripadnicima svih nacionalnih manjina, koji u ukupnom broju stanovništva općine učestvuju ukupno do 3% stanovništva, garantira se najmanje jedno mjesto u općinskom vijeću/skupštini općine. Pripadnicima svih nacionalnih manjina, koji u ukupnom broju stanovništva općine učestvuju ukupno preko 3% stanovništva, garantiraju se najmanje dva (2) mjesta u općinskom vijeću/skupštini općine.5) Problem se ponovo javio u de facto smislu, s obzirom da se Izborni zakon BiH osvrće na popis stanovništva iz 1991. godine, koji ne reflektira stvarnu demografsku sliku stanovništva. Međutim, u aprilu 2008. godine, Parlamentarna skupština usvojila je novi Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH, koji je dodatno umanjio mogućnost učešća pripadnika nacionalnih manjina na lokalnom nivou. Naime, prema novom zakonu, pravo učešća se omogućava samo u mjestima gdje nacionalne manjine čine više od tri posto od ukupnog broja stanovništva6). U praksi, prema aktuelnom popisu stanovništva, ova mogućnost postoji samo u nekoliko općina. Značajno je istaći da su ove izmjene utvrdile izuzetak kada je u pitanju učešće nacionalnih manjina u lokalnim izborima. Naime ovim zakonam su uvedene tzv. posebne liste kandidata pripadnika nacionalnih manjina s ciljem popunjavanja garantovanih mandata za pripadnike nacionalnih manjina. Pored toga pravo prijave za popunu garantovanih mandata, prema novim izmjenama i dopunama Izbornog zakona, dobila su i registrovana udruženja ili drugi registrovani organizovani oblik djelovanja nacionalnih manjina, te grupe od najmanje 40 građana, čiji predstavnici stiču status nezavisnog kandidata u skladu sa relevantnim odredbama Izbornog zakona. Ova dva izuzetka omogućuju lakši proces kandidiranja ali i povećavaju šanse za izbor kandidata sa posebnih lista. Iako su na prvim lokalnim izborima 2008. godine primjećene i zloupotrebe ovih modaliteta na tim izborima je izabrano ukupno 35 kandidata u 34 općine/opštine (29 izabranih 2012.) koji su se izjasnili kao predstavnici nacionalnih manjina. Zahvaljujući ovim rješenjima na 2008. su i 2 glasa bila dovoljna da se izabere predstavnik nacionalnih manjina (kao što je to bio slučaj u Donjem Vakufu) prije svega zahvaljući činjenici birači imaju pravo glasa za samo za jednu listu tj listu predloženu od strane političkih partija za ostala mjesta odnosno listu predloženu za izbor predstavnika nacionalnih manjina.

4.8.2.12. Vijeća nacionalnih manjina. – U skladu sa odredbama Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, Zakon o zaštiti pripadnika nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine predviđa da Parlamentarna skupština BiH treba osnovati Vijeće nacionalnih manjina BiH kao posebno savjetodavno tijelo koje će sačinjavati pripadnici nacionalnih manjina iz člana 3 ovog zakona. Vijeće može delegirati stručnjaka u radu Ustavno $s$-$s$ pravne komisije, Komisije za ljudska prava i drugih komisija i radnih tijela oba doma Parlamentarne skupštine BiH. Uz dugotrajan proces i konstantan pritisak međunarodne zajednice u BiH, uključujući i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina u BiH kojim je Parlamentarna skupština BiH bila obavezna formirati Vijeće u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu (ovog) zakona, tek 2007. godine, Parlamentarna skupština je de facto formirala ovo Vijeće. Nažalost, kako je dosadašnja praksa pokazala, još uvijek se postavlja pitanje efikasnog funkcioniranja ovog Vijeća. U Republici Srpskoj, Savjet nacionalnih manjina Narodne skupštine Republike Srpske formiran je, također, 2007. godine, u skladu sa članom 17 Zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina Republike Srpske7). Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina Federacije BiH ne sadrži odredbe vezane za učešće pripadnika nacionalnih manjina u organima vlasti. Umjesto toga, kompletno poglavlje posvećeno je Vijeću nacionalnih manjina Federacije (članovi 16 $s$-$s$ 21). S obzirom da je konačno usvajanje Federalnog zakona kao i rad na nacrtu teksta ovog zakona rezultat nesebičnog zalaganja nevladinog sektora, pretpostavlja se da je ovako detaljan pristup formiranju Vijeća za nacionalne manjine i njegovom funkcioniranju došao kao neka vrsta odgovora na mnogobrojne prepreke sa kojima su se pripadnici nacionalnih manjina susreli pri lobiranju za formiranje Vijeća za nacionalne manjine na državnom nivou. Naime, činjenica da je državni zakon usvojen 2003. godine, a da jeVijeće na državnom nivou formirano tek 2007. godine, dok je njegovo efikasno funkcioniranje još uvijek pod upitnikom, pripadnici nacionalnih manjina, u saradnji sa drugim nevladinim organizacijama, insistirajući na detaljnim odredbama vezanim za Vijeće nacionalnih manjina jasno su željeli spriječiti da se slični problemi jave i na federalnom nivou, te da se formiranje Vijeća u Federaciji obavi na što brži i efikasniji način. Što se tiče samog Vijeća za nacionalne manjine, ono prema zakonskim odredbama treba biti sačinjeno od pripadnika nacionalnih manjina definisanih u ovom zakonu. Svoje predstavnike u Vijeće delegirat će udruženja nacionalnih manjina, a broj predstavnika određuje se tako da se na svakih 1.000 članova udruženja pripadnika nacionalnih manjina bira po jedan predstavnik u Vijeće, s tim da nijedna nacionalna manjina ne može imati više od pet predstavnika, izuzev Roma koji mogu imati najviše sedam. Razlog ovako detaljnim odredbama u pogledu broja pripadnika nacionalnih manjina ogleda se u prepoznatoj činjenici da popis stanovništva iz 1991. godine više nije relevantan, pa se na ovaj način pokušao premostiti problem nedostatka novog popisa. Uloga Vijeća je da prati stanje i primjenu propisa, zauzima stavove, daje prijedloge i preporuke organima vlasti u Federaciji o svim pitanjima koja su od značaja za položaj i ostvarivanje prava pripadnika svih nacionalnih manjina u Federaciji.8) S obzirom da je Federalni zakon tek nedavno objavljen u službenim novinama, a da je zakonski rok za formiranje vijeća 60 dana od stupanja na snagu ovog zakona, ostaje da se vidi koliko će ovi napori biti uspješni, odnosno do koje mjere će pripadnici nacionalnih manjina u Federaciji na ovaj način imati mogućnost da izraze svoje stavove i mišljenja relevantnim organima vlasti, obzirom da zakonski imaju vrlo malo drugih mogućnosti da to urade.

Politička prava

Član 25 PGP: Svaki građanin ima pravo i mogućnost, bez ikakve diskriminacije pomenute u članu 2. i bez neosnovanih ograničenja: a) da učestvuje u upravljanju javnim poslovima, bilo neposredno, bilo preko slobodno izabranih predstavnika; b) da bira i da bude biran na povremenim istinskim, opštim, jednakim i tajnim izborima, koji obezbjeđuju slobodno izražavanje volje birača; c) da bude primljen, pod opštim jednakim uslovima, u javne službe svoje zemlje. (Sl. list SFRJ, br. 7/71)

Član 3 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama: Visoke strane ugovornice se obavezuju da u primjerenim vremenskim razmacima održavaju slobodne izbore s tajnim glasanjem, pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela. (Sl. glasnik BiH, br. 6/99)

Opća razmatranja

Građanska i politička prava proizlaze iz Opće deklaracije o ljudskim pravima i tiču se odnosa pojednica i države. Ova prava obuhvataju pravo na život, pravo na slobodu i sigurnost, slobodu od mučenja i ropstva, političku participaciju, slobodu uvjerenja, slobodu izražavanja, slobodu mišljenja, savjesti i vjere, slobodu okupljanja i udruživanja i dr. Građanska prava naglašavaju autonomiju čovjeka u odnosu na državu i državnu vlast, koja može „zalaziti” u privatnu sferu pojedinca samo u onoj mjeri koja je potrebna za zajednički život u zajednici. Politička prava su „prava participacije“, odnosno prava pojedinca da učestvuje u upravljanju javnim (državnim) poslovima. Takva prava su, na primjer, biračko pravo i pravo na pristup javnim službama. Da bi se zaista ostvarivao zadovoljavajući nivo zaštite građanskih i političkih prava u jednoj državi, moraju se uzeti u obzir i neka prava koja se nalaze između građanskih i političkih prava, kao što su sloboda izražavanja, sloboda okupljanja i udruživanja. Za oblast političkih prava, najznačajnija je tzv. politička participacija ili učešće u političkom odlučivanju, odnosno procesu donošenja odluka na različitim nivoima političkog organizovanja unutar jedne društvene zajednice – države. Bosna i Hercegovina (BiH) u tom smislu je specifična – njen nesvakidašnji pravno $s$-$s$ političko $s$-$s$ teritorijalni ustroj čini je jedinstvenom državnom tvorevinom u svijetu. Naime, država BiH sastoji se od dva entiteta (Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) i jednog distrikta (Brčko distrikt Bosne i Hercegovine). Također, kao četvrti „nivo”9) administrativnog i političko $s$-$s$ teritorijalnog ustroja jeste „državni nivo“. Svaki od ovih „nivoa” ima zaseban set pravnih pravila (ustavi, zakoni i dr.) koja, nekad slično, a nekad vrlo različito, reguliraju ukupan život unutar tog nivoa „vlasti“. Ovakva neobična unutrašnja državna struktura, koja se sastoji od jedne „federacije”, jedne „republike“ i jednog distrikta10), uslovila je i sadržinu pravnog okvira za izbore. Prema odredbama člana 25 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima11), svaki građanin ima pravo i mogućnost, bez ikakve diskriminacije i bez neosnovanih organičenja učestvovati u upravljanju javnim poslovima bilo neposredno, bilo preko slobodno izabranih predstavnika, zatim birati i biti biran na povremenim, općim i tajnim izborima, koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača, kao i biti primljen, pod jednakim uslovima u javne službe svoje zemlje. Pravo na političku participaciju je, također, regulirano članom 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja propisuje da će Visoke strane ugovornice, u razumnim razdobljima, provoditi slobodne izbore tajnim glasanjem, u uslovima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela. Ustav Bosne i Hercegovine, u članu II (Ljudska prava i osnovne slobode) utvrđuje sljedeće: 1. Ljudska prava Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda $s$[$s$ … $s$]$s$ . 2. Međunarodni standardi Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima12). Prema ovoj normi, Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama ima primat nad nacionalnim (domaćim) zakonodavstvom. Njene odredbe imaju kvalitet tzv. “direktne primjenjivosti” (direct applicability) i smatraju se integralnim dijelom domaćeg (pozitivnog) prava. Sve odredbe domaćega prava koje su u koliziji sa odredbama Konvencije neustavne su, nezakonite i ne smiju se primjenjivati.

Ograničenja u obavljanju javne funkcije

Javne funkcije se, ni u BiH, ne mogu vršiti bez određenih ograničenja, koja su, u BiH, propisana Zakonom o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine.13) Ovaj zakon uređuje posebne obaveze izabranih zvaničnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u institucijama vlasti BiH u obavljanju dužnosti. Izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici koji obavljaju javne funkcije trebaju se ponašati savjesno i odgovorno, ne ugrožavajući povjerenje i pouzdanje građana, te poštivati kako zakonske tako i druge propise kojima se određuju prava, obaveze i odgovornosti u obavljanju javnih funkcija. U obavljanju javne dužnosti izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici moraju se pridržavati etike poziva i funkcije koju obavljaju i ne smiju svoj privatni interes stavljati iznad javnog interesa.14) Pojam sukoba interesa zakon definira kao situaciju u kojoj izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici imaju privatni interes koji utječe ili može utjecati na zakonitost, otvorenost, objektivnost i nepristranost u obavljanju javnih funkcija.15) Zakon propisuje i principe djelovanja izabranih zvaničnika, nosioca izvršnih funkcija i savjetnika16), koji, u obavljanju javnih funkcija moraju postupati zakonito, efikasno, nepristrano, časno, te se pridržavati principa odgovornosti, poštenja, savjesnosti, otvorenosti i vjerodostojnosti. Oni su odgovorni za svoje djelovanje u obavljanju javnih funkcija na koje su imenovani, odnosno izabrani, i politički su odgovorni tijelu ili građanima koji su ih imenovali ili izabrali. Ova lica ne smiju (is)koristiti javnu funkciju za ličnu dobit osobe koja je s njima povezana, niti biti u kakvom odnosu zavisnosti prema osobama koje bi mogle uticati na njihovu objektivnost. Izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici kao javne osobe moraju djelovati u interesu građana. U obavljanju funkcija obavezni su imovinu, sredstva za rad i financijska sredstva koja su im povjerena koristiti isključivo u svrhu za koja su namjenjena i na efikasan način. U vrijeme obavljanja javne funkcije ovi zvaničnici primaju platu i naknade za funkciju koju obavljaju i ne smiju, osim ako ovim zakonom to nije izričito propisano, primati nikakvu drugu naknadu.17) Zakon predviđa i institut nespojivosti funkcija. Članstvo u poslovodnom odboru, upravnom odboru, nadzornom odboru, izvršnom odboru, ili u svojstvu ovlaštene osobe u javnom preduzeću, nespojivo je sa javnim funkcijama izabranog zvaničnika, nosioca izvršne funkcije ili savjetnika. Članstvo u poslovodnom odboru ili direkciji, ili obavljanje funkcije direktora agencije za privatizaciju nespojivo je sa javnim funkcijama izabranog zvaničnika ili nosioca izvršne funkcije. Angažman u privatnom preduzeću, u uslovima u kojima se stvara sukob interesa, nespojiv je sa javnim funkcijama izabranog zvaničnika, nosioca izvršne funkcije ili savjetnika. Pod ovim uslovima, također, i angažman bliskih srodnika izabranih zvaničnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika, opet, dovodi do situacije u kojoj za ove zvaničnike, nosioce izvršnih funkcija i savjetnike dolazi do pojave sukoba interesa.18) Izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici ne mogu biti članovi poslovodnog odbora, upravnog odbora, nadzornog odbora, izvršnog odbora, niti biti u svojstvu ovlaštene osobe u javnom preduzeću.19) Navedena lica ne mogu biti članovi direkcije ni upravnog odbora, niti direktori agencija za privatizaciju.20) Ova lica moraju podnijeti ostavku na svaku od tih nespojivih službi prije preuzimanja funkcije.21) Izabrani zvaničnici ne mogu glasati po bilo kojem pitanju koje se direktno tiče privatnog preduzeća u kojem taj zvaničnik, ili njegovi bliski srodnici, imaju financijski interes. Zvaničnici koji se nađu u takvim situacijama uzdržaće se od glasanja, te na otvorenoj sjednici objasniti razloge zbog kojih su uzdržani. Nosioci izvršnih funkcija i savjetnici neće poduzimati nikakve službene radnje koje bi mogle direktno uticati na privatno preduzeće u kojem nosilac izvršne funkcije ili savjetnik, ili njegov bliski srodnik, imaju financijski interes. Nosioci izvršnih funkcija i savjetnici će u takvim situacijama proslijediti donošenje odluke o poduzimanju radnje drugom nadležnom tijelu i pismeno navesti razloge za takvo prosljeđivanje22). Zvaničnicima je, između ostalog, zabranjeno primiti ili zahtijevati poklon ili drugu korist ili obećanje poklona ili druge koristi radi obavljanja javnih funkcija; primiti dodatnu naknadu za poslove vršenja javnih funkcija; obećavati zaposlenje ili neko drugo pravo u zamjenu za poklon ili obećanje; ne smiju privilegovati osobe radi stranačkog ili drugog opredjeljenja, ili radi porijekla, ličnih i porodičnih veza, te na drugi način koristiti svoj položaj kako bi utjecali na odluku zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti, te tako postigli ličnu korist, ili korist bliskog srodnika, neku povlasticu ili pravo, sklopili pravni posao, ili na drugi način interesno pogodovali sebi, odnosno drugom bliskom srodniku.23) Izborna komisija (Centralna izborna komisija BiH) u skladu sa Zakonom o sukobu interesa djeluje kako bi osigurala političku odgovornost i vjerodostojnost izabranih zvaničnika, nosilaca izvršne funkcije i savjetnika, vodeći računa o zaštiti integriteta funkcije, a ne osobe koja vrši tu funkciju; donosi upute, propisuje obrasce i organizaciju registra radi primjene odredbi ovog zakona; donosi Pravilnik o vođenju registra, obrascima, pravila o vođenju postupka i dostavljanju odluka, te sastavljanju izvještaja; donosi odluke o tome da li neko djelovanje, ili propust, predstavljaju kršenje odredbi ovoga zakona; podnosi izvještaj o svome radu Predsjedništvu BIH svakih šest mjeseci, a javnosti najmanje jednom godišnje; podnosi izvještaj nadležnom tužilaštvu o svakom slučaju kršenja ovog zakona koje može predstavljati povredu Krivičnog zakona.24) Ako se utvrdi da neki izabrani zvaničnik, nosilac izvršne funkcije ili savjetnik krši odredbe ovog Zakona, on se smatra nepodobnim da se kandidira za bilo koju funkciju izabranog zvaničnika, nosioca izvršne funkcije ili savjetnika u periodu od četiri godine nakon počinjenog prekršaja. Pored toga, CIK može izreči i novčanu kaznu u iznosu od 1.000 KM do 10.000 KM. Žalbu na odluku Centralne izborne komisije BiH, iz oblasti primjene ovog Zakona, rješava Apelacioni odjel Suda Bosne i Hercegovine.

Političke stranke

Političkim strankama u smislu Zakona o financiranju političkih stranaka25) smatraju se organizacije u koje se građani slobodno i dobrovoljno organizuju, te se u skladu sa zakonom registruju kod nadležnog suda u bilo kom entitetu, u svrhu ispoljavanja političkih aktivnosti i ostvarivanja političkih ciljeva. Da bi učestvovala na izborima, politička stranka mora podnijeti prijavu za evidentiranje Izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine26) pod istim imenom pod kojim je registrovana kod nadležnog suda. Politička stranka može obezbjeđivati sredstva iz članarina27), priloga pravnih i fizičkih lica, prihoda od imovine u vlasništvu političke stranke, budžeta BiH za finansiranje parlamentarnih grupa u skladu sa odredbama ovog zakona,28) kao i iz entitetskih budžeta i svih njihovih nižih jedinica u skladu sa entiteskim zakonima, dobiti od prihoda preduzeća u vlasništvu političke stranke.29) Pravna i fizička lica mogu dati priloge političkim strankama, ili članovima stranaka koji djeluju u njihovo ime. 30) U smislu ovog zakona, prilog političkoj stranci, ili članovima stranke koji djeluju u njeno ime, podrazumijeva i poklone date stranci ili članu stranke koji djeluje u njeno ime, besplatne usluge ili pružanje usluge političkoj stranci ili članovima stranke koji djeluju u njeno ime pod uslovima kojima se ta stranka stavlja u povlašten položaj u odnosu na druge.31) Pravno, ili fizičko lice, koje političkoj stranci pruža uslugu, ili proda proizvod, mora stranci ispostaviti račun, bez obzira na to ko snosi plaćanje usluge ili proizvoda, odnosno, bez obzira na to da li je usluga pružena ili proizvod dat bez naplate.32) Ako ukupni iznos priloga jednog lica iz stava 1, člana 4 premašuje 100 konvertibilnih maraka, ta uplata se mora unijeti u finansijski izvještaj.33) Državni, entitetski i kantonalni organi, organi općinskih i mjesnih zajednica, javne institucije, javna preduzeća, humanitarne organizacije, preduzeća koja su po samoj svojoj djelatnosti isključivo neprofitna, vjerske zajednice, kao i privredna udruženja u kojima uloženi javni kapital iznosi najmanje 25 procenata, ne mogu finansirati političke stranke. Privatna preduzeća koja obavljaju javne usluge na osnovu ugovora sa vladom ne mogu finansijski pomagati političke stranke.34) Zabranjeno je vršiti bilo kakav politički pritisak na pravna i fizička lica prilikom prikupljanja priloga za političke stranke. Zabranjeno je obećavati povlastice i lične koristi bilo koje vrste donatorima političkih stranaka.35) Finansiranje parlamentarnih grupa zastupljenih u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine raspoređuje se na način da se 30 procenata sredstava raspoređuje jednako svim parlamentarnim grupama, 60% od ukupnog iznosa raspoređuje se srazmjerno broju poslaničkih mjesta koje svaka parlamentarna grupa ima u trenutku raspodjele, dok se 10% od ukupnog iznosa raspoređuje parlamentarnim grupama srazmjerno broju poslaničkih mjesta koja pripadaju manje zastupljenom spolu. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine utvrđuje koji je spol podzastupljen prema zvaničnim rezultatima izbora.36) Političke stranke vode evidenciju o svojim prihodima i rashodima. Politička stranka je obavezna da Izbornoj komisiji BiH podnese finansijski izvještaj za svaku kalendarsku godinu (računovodstvenu godinu). Politička stranka podnosi poseban finansijski izvještaj za period izborne propagande na način utvrđen Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine.37) Izborna komisija BiH uspostavlja službu za reviziju finansijskog poslovanja koja pregleda i kontrolira finansijske izvještaje koje podnesu političke stranke. Revizija finansijskih izvještaja političke stranke uključuje izvještaje iz državnog i entitetskog sjedišta (uključujući i Brčko distrikt) i najmanje dvije regionalne kancelarije koje izabere služba za reviziju finansijskog poslovanja. Ako nakon podnošenja stranci završnog pismenog izvještaja o reviziji nema prigovora, revizor službeno potvrđuje nalaze revizije. Ovom potvrdom se dokazuje da je stanje finansijskog poslovanja, nakon pravilno obavljene revizije i na osnovu knjiga i dokumenata političke stranke, te informacija i dokaza koje su dostavili izvršni odbori, u skladu sa odredbama ovog zakona. Ako su uloženi prigovori, revizor mora da odbije da službeno potvrdi reviziju, ili mora da je izmijeni u skladu sa prigovorom. U potvrdi koju daje revizor moraju se navesti imena regionalnih kancelarija u kojima je revizija izvršena. Potvrda revizora mora da se priloži uz finansijski izvještaj koji se dostavlja i objavljuje u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine». Izborna komisija BiH osniva službu za reviziju finansijskog poslovanja vodeći računa o profesionalnoj osposobljenosti revizora. Izborna komisija je zadužena za zapošljavanje i smjenjivanje radnika u službi za reviziju finansijskog poslovanja.38) Svaka nepravilnost koju utvrdi služba za reviziju finansijskog poslovanja dostavlja Izbornoj komisiji BiH. U slučaju da politička stranka ne postupi prema odredbama ovog zakona, Izborna komisija je ovlaštena da izrekne novčanu kaznu u skladu sa Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: IZ BiH). Ako je politička stranka dobila sredstva u iznosu koji premašuje najveći utvrđeni godišnji prihod određen zakonom, premašuje najveći utvrđeni iznos priloga određen zakonom ili na način koji je zabranjen, Izborna komisija političkoj stranci izriče novčanu kaznu čiji iznos ne prelazi trostruki iznos sume koja je dobivena na nezakonit način. Ovim članom se ovakva kazna dozvoljava i izriče, čak i ako ukupan iznos novčane kazne prekoračuje deset hiljada konvertibilnih maraka (10.000 KM).39) Apelaciono vijeće ima nadležnost da razmotri žalbe na odluke Izborne komisije Bosne i Hercegovine. Apelaciono vijeće je ovlašteno da izrekne novčane kazne u skladu sa Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine.40) Izborna komisija BiH je obavezna da svake godine podnese izvještaj o pregledanom stanju finansijskog poslovanja Parlamentarnoj skupštini BiH.41) Sva sredstva od novčanih kazni koje izrekne Izborna komisija ili Apelaciono vijeće, kao i nezakonito prikupljanje priloga, raspodjeljuju se na slijedeći način: a) 70 posto iznosa dodjeljuje se na budžetsko finansiranje parlamentarnih grupa, kako je predviđeno u članu 10; 30 posto iznosa dodjeljuje se za finansiranje Izborne komisije BiH, Službe za reviziju finansijskog poslovanja i Apelacionog vijeća.42)

Aktivno i pasivno biračko pravo

Svaki državljanin Bosne i Hercegovine sa navršenih osamnaest (18) godina života ima pravo da glasa i da bude biran (biračko pravo), u skladu s odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Da bi ostvario svoje biračko pravo, državljanin mora biti upisan u Centralni birački spisak, u skladu sa izbornim zakonom.43) Državljani BiH, koji imaju biračko pravo u skladu sa Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine, imaju pravo da glasaju lično u općini u kojoj imaju prebivalište. Državljanin BiH, koji privremeno živi u inostranstvu i ima biračko pravo, ima pravo glasati lično, ili poštom, za općinu u kojoj je imao prebivalište prije odlaska u inostranstvo, ako u toj općini ima prijavljeno prebivalište i u trenutku podnošenja prijave za glasanje van zemlje. Državljanin BiH, koji ima dvojno državljanstvo44) u smislu odredaba Ustava Bosne i Hercegovine, ima pravo glasati samo ako je Bosna i Hercegovina država njegovog prebivališta.45) Kako je već naglašeno aktivno i pasivno biračko pravo je ograničeno u skladu sa ustavnim rješenjima u izboru članova Predsjedništva BIH. Tako članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Predsjedništvo BiH), koji se neposredno biraju sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine $s$-$s$ jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, biraju birači upisani u Centralni birački spisak da glasaju u Federaciji Bosne i Hercegovine. Člana Predsjedništva BiH, koji se neposredno bira sa teritorije Republike Srpske $s$-$s$ jednog Srbina, biraju birači upisani u Centralni birački spisak da glasaju u Republici Srpskoj. Osobe koje se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda ne mogu biti birani za člana Predsjedništva BIH što je utvrđeno kao povreda EKSLJP u već citiranom predmetu Sejdić i Finci v BIH odnosno Zornić v BIH. Isto tako kandidati za srpskog člana Predsjedništva BIH ne mogu biti kandidirani ako nemaju prebivalište na teritoriji RS, odnosno za bošnjačkog odnosno hrvatskog člana Predsjedništva BIH ako nemaju prebivalište u FBIH što je između ostalo obuhvaćeno apelacijom Pilav v BIH koja još uvijek nije riješena od strane ESLJP. Slična ograničenja postoje i kod posrednog delegiranja delegata u Dom naroda u Parlamentu FBIH odnosno u Vijeće naroda u Narodnoj skupštini RS. Do sada je pravo „ostalih” da uspostave poslanički klub omogućeno samo u Skupštini Kantona Sarajevo gdje je amandmanima na Ustav Kantona Sarajevo utvrđeno uspostavljanje Kluba Ostalih te je utvrđeno i učešće u izboru za predsjednika odnosno zamjenike predsjedavajućeg skupštinom. Zanimljivo je da je Amandmanom XLIV utvrđeno je jedno zagarantovano mjesto za pripadnicima nacionalnih manjina. Nijedno lice koje je na izdržavanju kazne izrečene od Međunarodnog suda za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju, kao i nijedno lice koje je pod optužnicom Suda, a koje se nije povinovalo naredbi da se pojavi pred Sudom, ne može biti upisano u Centralni birački spisak, niti može biti kandidat/kinja, niti imati bilo koju imenovanu, izbornu ni drugu javnu funkciju na teritoriji BiH. Sve dok neka politička stranka, ili koalicija, ima na nekoj funkciji ili položaju u političkoj stranci lice iz prethodnog stava, smatrat će se da ne ispunjava uslove za sudjelovanje na izborima. 46) Nijedno lice koje je na izdržavanju kazne koju je izrekao Sud BiH, Sud Republike Srpske, Sud Federacije BiH i Sud Brčko distrikta, ili koje se nije povinovalo naredbi da se pojavi pred Sudom BiH, Sudom Republike Srpske, Sudom Federacije BiH i Sudom Brčko distrikta, zbog ozbiljnih povreda humanitarnog prava, a Međunarodni sud za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju razmatrao je njegov predmet (dossier) prije hapšenja i utvrdio da zadovoljava međunarodne pravne standarde, ne može biti upisano u Centralni birački spisak, niti može biti kandidat, niti vršiti bilo koju imenovanu, izbornu ni drugu javnu funkciju na teritoriji BiH.47) Jedno lice može obavljati najviše jednu neposredno izabranu javnu dužnost ili najviše jednu neposredno i jednu posredno izabranu dužnost, osim ako ovim zakonom nije drugačije regulirano. Nespojivo je istovremeno vršenje ovih funkcija sa vršenjem funkcija u izvršnim organima vlasti. Također je nespojivo istovremeno vršenje više od jedne funkcije u izvršnim organima vlasti. Jedno lice ne može istovremeno vršiti javnu izabranu funkciju u BiH i javnu izabranu, ili politički imenovanu funkciju, u drugoj državi. Nosilac izborne, ili politički imenovane funkcije, u drugoj državi dužan je, u roku od četrdeset osam sati nakon potvrde njegovog mandata u BiH, vratiti jedan od ova dva mandata. Nosilac javne izborne funkcije u BiH, koji je izabran ili imenovan na politički imenovanu funkciju u drugoj državi, dužan je u roku od četrdeset osam sati od izbora ili imenovanja u drugoj državi, vratiti mandat u BiH.48)

Izborni postupak

4.8.2.13. Organi za provođenje izbora. – Organi nadležni za provedbu izbora su izborne komisije i birački odbori. Izborne komisije i birački odbori nezavisni su i nepristrasni u svom radu. Član izborne komisije ili biračkog odbora neće učestvovati u donošenju odluke kada taj član, ili član njegove uže porodice, ima lični ili finansijski interes, ili ako postoji drugi sukob interesa, koji može dovesti u sumnju njegovu sposobnost da djeluje nepristrasno.49) Svi organi vlasti na svim nivoima i dužnosnici u BiH i diplomatsko $s$-$s$ konzularnim predstavništvima BiH obavezni su pomagati organima nadležnim za provođenje izbora. Članovi izbornih komisija i biračkih odbora jesu lica sa pravom glasa. Članovi izbornih komisija i biračkih odbora jesu lica sa odgovarajućom stručnošću i iskustvom u provođenju izbora. Centralna izborna komisija Bosna i Hercegovine (CIK BiH) utvrđuje koje su kvalifikacije potrebne za članove izbornih komisija i biračkih odbora u smislu prethodnog stava. Članovi organa za provođenje izbora su obavezni stalno se obučavati tokom vršenja mandata u skladu sa planom i programom edukacije koje donosi CIK BiH.50) Za člana izborne komisije, ili biračkog odbora, ne može biti imenovano lice koje se ne može kandidovati u smislu odredaba Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koje je član najvišeg izvršno $s$-$s$ političkog organa političke stranke ili koalicije (predsjednik, potpredsjednik, generalni sekretar, član izvršnog odbora ili glavnog odbora); koje je nosilac izabranog mandata ili je član izvršnog organa vlasti, osim u slučajevima predviđenim Izbornim zakonom; koje je kandidat za izbore za bilo koji nivo vlasti i kojem je izrečena kazna za radnju koja predstavlja težu povredu izbornih zakona, ili propisa za koju je lično odgovorno, u posljednje četiri godine, računajući od dana pravosnažnosti odluke. Centralna izborna komisija Bosna i Hercegovine (CIK BiH) odlučuje da li težina povrede, ili lična odgovornost, u ovom slučaju lice čini nepodobnim da bude član izborne komisije ili biračkog odbora.51) Članovi izborne komisije imenuju se na pet (5) godina i mogu biti imenovani u istu izbornu komisiju najviše dva puta uzastopno. Članovi biračkog odbora imenuju se za svake izbore. 4.8.2.13.1. Sastav Centralne izborne komisije. – Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK) sastoji se od sedam članova: dva iz reda Hrvata, dva iz reda Bošnjaka, dva iz reda Srba i jedan iz reda ostalih. Kandidate za Centralnu izbornu komisiju Bosne i Hercegovine (CIK) zajednički predlažu članovi komisije za izbor i imenovanje. Kandidati za CIK BiH su pravni stručnjaci sa iskustvom u provođenju izbora i/li stručnjaci za izbore i ne mogu obavljati dužnost u organima stranke, udruženja ili fondacija koje su organizacijski ili finansijski povezane sa strankom, niti mogu biti uključeni u bilo kakvu stranačku aktivnost.52) Predsjednik CIK BiH bira se iz reda članova Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine. Po jedan član Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine iz reda Hrvata, Bošnjaka, Srba i član iz reda ostalih obavljaju funkciju predsjednika CIK BiH, po principu rotacije i to jednom u pet godina u trajanju od petnaest mjeseci.53) Za postupke izvršene u okviru dužnosti i obaveza, a koje su utvrđene ovim i drugim zakonima, članovi Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine ne mogu biti krivično i građanski odgovorni. Na ovaj imunitet članovi CIK BiH mogu se pozvati u bilo koje vrijeme za postupke izvršene u okviru njihovih dužnosti i obaveza u Centralnoj izbornoj komisiji BiH, ali se on ne može smatrati općom preprekom za krivično gonjenje ili pokretanje parničnog postupka. 54) Sastav izborne komisije treba biti multietničan, tako da odražava zastupljenost konstitutivnih naroda, uključujući i ostale, u izbornoj jedinici za koju se organ nadležan za provođenje izbora osniva, vodeći računa o posljednjem popisu stanovništva provedenom na državnom nivou. Ako sastav izborne komisije ne bude u skladu sa prethodnim stavom, Centralna izborna komisija BiH će poništiti imenovanje članova i o tome izvjestiti organ nadležan za imenovanje. Organ nadležan za imenovanje će u roku od sedam dana od dana donošenja odluke Centralna izborna komisija BiH izvršiti ponovno imenovanje organa, u skladu sa kriterijem iz prethodnog stava. Ako izborna komisija ponovo ne bude odgovarajućeg sastava, Centralna izborna komisija BiH imenuje članove izborne komisije.55) 4.8.2.13.2. Nadležnosti Centralne izborne komisije. – Centralna izborna komisija BiH koordinira, nadgleda i regulira zakonitost rada svih izbornih komisija i biračkih odbora u skladu s izbornim zakonom; donosi administrativne propise za provedbu ovog zakona; donosi odluku o održavanju neposrednih izbora u BiH, propisanih Izbornim zakonom; predlaže budžet za CIK BiH i podnosi izvještaj o izvršenju budžeta; odgovorna je za tačnost, ažurnost i ukupni integritet Centralnog biračkog spiska za teritoriju BiH; osigurava statističke evidencije razvrstane po spolu za svaki dio izbornog procesa; ovjerava političke stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata i nezavisne kandidate za učešće na svim nivoima neposrednih izbora u BiH; potvrđuje i ovjerava kandidatske liste za sve nivoe neposrednih i posrednih izbora u BiH; odgovorna je za pravovremeno štampanje, distribuciju i sigurnost glasačkih listića i obrazaca za neposredne izbore na svim nivoima u BiH; utvrđuje sadržaj i formu glasačkih listića za sve nivoe neposrednih izbora u BiH; potvrđuje rezultate svih neposrednih i posrednih izbora obuhvaćenih Izbornim zakonom BiH, ovjerava da su ti izbori provedeni u skladu sa Izbornim zakonom BiH i objavljuje rezultate svih neposrednih i posrednih izbora obuhvaćenih IZ BiH; izdaje uvjerenje licima koja su dobila mandat na svim nivoima neposrednih i posrednih izbora u BiH obuhvaćenih Izbornim zakonom BiH; obavještava izbornu komisiju, birački odbor ili bilo koje drugo tijelo nadležno za provodenje izbora da ne postupaju u skladu s odredbama IZ BiH, ili da ih krše, i nadležnom organu nalaže poduzimanje odgovarajućih mjera; objavljuje u službenim glasilima i sredstvima javnog informiranja u BiH i van nje, poslovnike, propise i izborne rezultate neposrednih i posrednih izbora u BiH obuhvaćenih ovim zakonom, informacije za birače, te ostale informacije neophodne za provedbu ovog zakona i svih izbornih zakona; obavlja sve izborne aktivnosti za izbor članova Predsjedništva BiH i članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH; provjerava odluku nadležnog organa o prestanku mandata izabranog dužnosnika na svim nivoima neposrednih i posrednih izbora u BiH obuhvaćenih Izbornim zakonom BiH, kako bi se osiguralo da je mandat izabranog dužnosnika prestao u skladu sa IZ BiH i u slučaju kada je izabrani dužnosnik podnio ostavku, da je to učinio svojom voljom; podnosi godišnji izvještaj Parlamentarnoj skupštini BiH o provođenju izbora u BiH, provođenju Izbornog zakona BiH i inicira izmjene ovog zakona i obavlja sve druge poslove utvrđene zakonom. Administrativno $s$-$s$ tehničke i stručne poslove za Centralnu izbornu komisiju BiH obavlja Sekretarijat kojeg osniva CIK BiH. Sekretarijat ima generalnog sekretara kojeg imenuje Centralna izborna komisija BiH po postupku i na način utvrđen Zakonom. Centralna izborna komisija BiH donosi Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Sekretarijata na prijedlog generalnog sekretara, uz prethodnu saglasnost Savjeta ministara BiH.56)

4.8.2.13.3. Općinska izborna komisija. – Ova komisija se sastoji od tri ili pet članova. Centralna izborna komisija BiH utvrđuje broj članova općinske izborne komisije prema broju birača upisanih u Centralni birački spisak i veličini općine, a ovlaštena je i da koristi druge kriterije pri utvrđivanju broja članova općinske izborne komisije. Članove općinske izborne komisije imenuje i razrješava općinsko vijeće, odnosno skupština općine, uz saglasnost Centralne izborne komisije BiH.

4.8.2.14. Prestanak mandata. – Mandat pripada izabranom nosiocu mandata, a ne političkoj stranci, koaliciji ili listi nezavisnih kandidata koja ga je predložila na kandidatskoj listi. Mandat ne može prestati osim u zakonom predviđenim slučajevima. Ukoliko izabrani nosilac mandata, u toku trajanja mandata, istupi iz političke stranke, koalicije ili liste nezavisnih kandidata koja je učestvovala na izborima i na čijoj je kandidatskoj listi bio izabrani nosilac mandata, postaje samostalni vijećnik/odbornik, odnosno poslanik/zastupnik.57) Izabranom članu organa vlasti na svim nivoima prestaje mandat prije isteka vremena na koje je izabran: ako podnese ostavku; ako umre; ako je pravosnažnom sudskom presudom osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci ili duže; ako je pravosnažnom sudskom odlukom lišen poslovne sposobnosti (proglašen mentalno nesposobnim); ako bude izabran ili imenovan na funkciju čije je vršenje nespojivo sa funkcijom izabranog člana odredenog organa, kao što je predviđeno zakonom; ako odjavi prebivalište sa područja izborne jedinice u kojoj je upisan u Centralni birački spisak da glasa i u kojoj je izabran, istekom roka od šest mjeseci od dana odjave prebivališta, ili ako iz razloga utvrđenih zakonom izgubi pravo da bude biran. Izabranom članu organa vlasti na bilo kom nivou prestaje mandat danom nastupanja nekog od razloga za prestanak mandata utvrđenih Izbornim zakonom BiH. Nadležni organ utvrđuje prestanak mandata u roku koji ne može biti duži od petnaest dana od dana nastupanja razloga prestanka mandata, odnosno saznanja o razlogu prestanka mandata. Ako član podnese ostavku, dužan je podnijeti je na obrascu koji utvrdi CIK BiH.58) 4.8.2.15. Poništenje izbora. – Centralna izborna komisija BiH ima ovlaštenje da poništi izbore u izbornoj jedinici ili na nekom biračkom mjestu, ako ustanovi da je za vrijeme glasanja ili brojanja glasačkih listića došlo do nepravilnosti koje mogu utjecati na rezultate izbora.59) Ponovni izbori vrše se na osnovu istih kandidatskih listi i istih izvoda iz Centralnog biračkog spiska koji su korišteni na poništenim izborima i provode se na dan koji odredi Centralna izborna komisija BiH, najkasnije 14 dana od dana pravosnažnosti odluke CIK BiH o poništenju izbora.60)

Pravna zaštita

4.8.2.16. Prigovor. – Zaštitu izbornog prava osiguravaju izborne komisije i Apelacioni odjel Suda Bosne i Hercegovine.61) Birač i politički subjekt čije je pravo ustanovljeno Izbornim zakonom BiH povrijeđeno može izbornoj komisiji uložiti prigovor najkasnije u roku od 48 sati od učinjene povrede. Izborne komisije mogu, po saznanju za učinjenju povredu, pokrenuti postupak po službenoj dužnosti protiv političkog subjekta i zaposlenog u izbornoj administraciji zbog kršenja pravila ponašanja iz Izbornog zakona BiH. Inicijativu za pokretanje postupka može podnijeti pravno, ili fizičko lice, preko nadležne općinske izborne komisije u pisanoj formi, u kojoj je obavezno navesti mjesto, vrijeme, sadržaj učinjenje povrede i počinioca.62) Prigovor se podnosi u pismenoj formi. Prigovor sadrži kratak opis učinjene povrede i prilog $s$-$s$ dokaze koji potvrđuju navode prigovora. Prigovor mora potpisati podnosilac prigovora. Ako je podnosilac prigovora politička stranka ili koalicija, prigovor potpisuje predsjednik, ovlašteni predstavnik političke stranke ili koalicije uz priloženo ovlaštenje. Ovlaštenim predstavnikom političke stranke smatra se predsjednik općinskog organizacijskog oblika političke stranke, ili lice ovlašteno statutom. Ako na nivou općine nije formiran općinski organizacijski oblik političke stranke, ovlaštenim predstavnikom smatra se predsjednik organizacijskog oblika stranke neposredno na višem nivou. Ovlaštenim predstavnikom koalicije smatra se predsjednik općinskog organizacijskog oblika jedne od političkih stranaka članica koalicije, ili lice ovlašteno statutom. Prigovor se dostavlja bez odgadanja svim stranama navedenim u prigovoru. Strane navedene u prigovoru mogu se u roku od 24 sata od prijema prigovora, u pismenoj formi, izjasniti o navodima prigovora. Nadležni organi mogu odrediti saslušanje strana. Centralna izborna komisija BiH utvrđuje proceduralne upute za rješavanje po prigovorima podnesenim izbornim komisijama. Prigovor koji je podnijelo neovlašteno lice, ili je prigovor podnesen neblagovremeno, ili je nepotpun, odbacuje se. Prigovor će biti odbačen i ako se ne može utvrditi ko je podnosilac prigovora. Podneseni prigovor, odnosno žalba u postupku zaštite izbornog prava, ne odgađaju obavljanje izbornih radnji koje su propisane ovim zakonom.63) Općinska izborna komisija u općini ima prvostepenu nadležnost za odlučivanje po prigovorima uloženim zbog povreda pravila ponašanja osim u slučajevima u kojima odlučuje Centralna izborna komisija BiH. Općinska izborna komisija dužna je da razmotri prigovor i da donese odluku u roku od 48 sati. Opšćinska izborna komisija dužna je da o svojoj odluci odmah obavijesti podnosioca prigovora, kao i druge strane. Neblagovremen i prigovor koji je podnijelo neovlašteno lice odbacuje se.64) Na odluke svih izbornih komisija može se uložiti žalba Centralnoj izbornoj komisiji BiH. CIK BiH dužna je da razmotri prigovor i žalbu i da donese odluku u roku od 48 sati nakon isteka roka utvrđenog Izbornim zakonom BiH. Centralna izborna komisija BiH dužna je da o svojoj odluci odmah obavijesti podnosioca prigovora, kao i druge strane. Prigovor, koji je podnijelo neovlašteno lice, ili ako prigovor nije pravovremeno podnesen, odbacuje se.65) 4.8.2.17. Sankcije. – Centralna izborna komisija BiH kada odlučuje o prigovorima i žalbama, ima ovlaštenja da naredi izbornoj komisiji, Centru za birački spisak ili biračkom odboru da preduzmu mjere kojima se otklanjaju utvrđene nepravilnosti. Centralna izborna komisija BiH, također, ima ovlaštenja da izrekne sljedeće sankcije: (1) novčanu kaznu koja ne prelazi iznos od 10.000 konvertibilnih maraka; (2) uklanjanje imena kandidata sa kandidatske liste, ako se utvrdi da je kandidat lično odgovoran za povredu; (3) poništenje ovjere političke stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata ili nezavisnog kandidata i (4) zabranu angažovanja određenog lica za rad na biračkom mjestu, u Centru za birački spisak, u općinskoj izbornoj komisiji ili drugoj izbornoj komisiji uspostavljenoj u skladu sa Izbornim zakonom BiH.66) Ako izborna komisija smatra da je učinjeno krivično djelo, koje se odnosi na izborni proces, dužna je da to djelo prijavi nadležnom tužilaštvu. Prilikom podnošenja prijave, izborna komisija navodi i dokaze koji su joj poznati, te preduzima potrebne mjere da bi se sačuvali tragovi navodno učinjenog krivičnog djela, predmeti kojima je ili pomoću kojih je učinjeno to djelo i drugi dokazi.67) 4.8.2.18. Nadležnost Apelacionog odjela Suda Bosne i Hercegovine. – Apelacioni odjel Suda Bosne i Hercegovine nadležan je da rješava po žalbama na odluke Centralne izborne komisije BiH. Žalba se podnosi Apelacionom odjelu Suda Bosne i Hercegovine u roku od dva dana od dana prijema odluke CIK BiH. Žalba se podnosi preko Centralne izborne komisije BiH, a Apelacioni odjel Suda Bosne i Hercegovine dužan je donijeti odluku po žalbi u roku od tri dana od dana prijema žalbe. 4.8.2.19. Krivičnopravna zaštita. – Specifičnost državnopravnog i administrativno $s$-$s$ teritorijalnog ustroja BiH reflektuje se i na njen pravni sistem. Naime, kao i u većini drugih oblasti, u krivičnopravnoj oblasti ova specifičnost je stvorila situaciju u kojoj postoje četiri krivična zakona: državni nivo, zatim dva entiteta i Brčko distrikt. U ovim zakonima nije na jednak način regulirana materija krivičnopravne zaštite izbornih prava. No, ipak, svaki od njih je aplikabilan u zavisnosti od činjenice za koji “nivo” vlasti se organizuju izbori.68) Krivičnopravnu zaštitu izbornih prava predviđa Krivični zakon Bosne i Hercegovine69), u glavi XV, pod nazivom “Krivična djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina”. Zakon predviđa sljedeća krivična djela: uskraćivanje biračkog prava (član 150), povreda slobode opredjeljenja birača (član 151), prevara pri glasanju (član 152), povreda tajnosti glasanja (član 153), izborna prevara (član 154), uništavanje izbornih isprava (član 155). Krivični zakon Republike Srpske,70) u glavi XVIII predviđa “Krivična djela protiv izbornih prava” i to: sprečavanje održavanja izbora i glasanja (član 184), povreda prava kandidovanja na izborima (član 185), povreda biračkog prava (član 186), povreda slobode opredjeljenja birača (član 187), zloupotreba biračkog prava (član 188), podmićivanje pri izborima ili glasanju (član 189), povreda tajnosti glasanja (član 190), izborna prevara (član 191), uništavanje izbornih isprava (član 192). U Federaciji Bosne i Hercegovine, zaštita je predviđena u Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine71), u glavi XIII, pod nazivom “Krivična djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina”. To su sljedeća djela: uskraćivanje biračkog prava (Član 194), povreda slobode odlučivanja birača (član 195), prevara pri glasanju (član 196), povreda tajnosti glasanja (član 197), izborna prevara (član 198), uništavanje izbornih isprava (član 199). Krivični zakon Brčko distrikta72), u glavi XVII, također, predviđa krivična djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, a među njima uskraćivanje biračkog prava (član 191), povreda slobode odlučivanja birača (član 192), prevara pri glasanju (član 193), povreda tajnosti glasanja (član 194), izborna prevara (član 195) i uništavanje izbornih isprava (član 196).

1) Vidi Mišljenje o BiH Savjetodavnog komiteta Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, usvojeno 27. maja 2004. godine, tačka 13
2) Član I Ustava Federacije BiH
3) Helsinški komitet za ljudska prava u BiH, uz podršku Fondacije Heinrich Böll – Ured za BiH, organizovao je tokom 2007. godine, seriju javnih debata na temu: “Ustav BiH između individualnih i kolektivnih prava“. Kao najvažnije zaključke sa svih skupova, organizator je naveo da je neophodno promijeniti odredbe Ustava BiH koje funkcije predsjedavajućeg i njegovih zamjenika u domovima parlamentarne skupštine BiH rezervišu isključivo za pripadnike tri konstitutivna naroda, te da je u Ustav BiH potrebno unijeti izmjene kako bi se garantovala prava pripadnika nacionalnih manjina kao i onih građana koji ne pripadaju ni konstitutivnim narodim, a ni nacionalnim manjinama.
4) Slične odredbe mogu se naći i u istoimenom Zakonu u Republici Srpskoj (član 17-18)
5) Izborni zakon BiH, član 13.14, Poglavlje 13A
6) „Broj pripadnika nacionalnih manjina koji se neposredno biraju u opštinsko vijeće, odnosno skupštinu opštine i gradsko vijeće, odnosno skupštinu grada utvrđuje se statutom opštine odnosno grada, pri čemu se pripadnicima svih nacionalnih manjina koji u ukupnom broju stanovništva te izborne jedinice prema zadnjem popisu stanovništva učestvuju sa više od 3% garantuje najmanje jedno mjesto.” Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH, član 61.2, Službeni list BiH, 33/2008
7) Narodna skupština Republike Srpske osnovat će Savjet nacionalnih manjina Republike Srpske, kao posebno savjetodavno tijelo, koje će sačinjavati pripadnici nacionalnih manjina iz člana 2 ovog zakona. Narodna skupština Republike Srpske bira Savjet nacionalnih manjina Republike Srpske iz reda kandidata koje predlaže Savez nacionalnih manjina.
8) Član 18
9) Ne radi se o nivoima u klasičnom, hijerarhijskom smislu u kojem je jedan nivo nadređen/podređen drugom, mada je uključena i ova dimenzija. Naime, dva entiteta su vać postojala kada je Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini (General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina), popularno nazvanim Dejtonski mirovni sporazum, decembra 1995. godine, zaokružen državno-pravni (ustavni) ustroj novonastale države, koji je inaugurisao centralnu državnu vlast i njene nadležnosti. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine, rezultat je, također, “međunarodnog” rješenja, po kojem je nekadašnji grad Brčko sa užom okolinom postao distrikt, na osnovu odluke Međunarodne arbitraže (Final Award of the Arbitral Tribunal for Dispute over Inter-Entity Boundary in Brcko Area).
10) Niti jedan od entiteta nije država (niti je Federacija BiH federacija, niti je Republika Srpska republika), iako bi se to, sudeći po njihovom nazivu, moglo zaključiti. Oba su „entiteti“ u sastavu države koja se zove Bosna i Hercegovina, što je, ustavno-pravna akrobatika bez pandana u teoriji i praksi organizacije modernih država.
11) Na Pakt se poziva Ustav BiH u preambuli. Pakt je, takođe, sastavni dio seta međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava koji su sastavni dio Ustava BiH i primjenjuju se u BiH prema izričitoj ustavnoj normi (Annex I, Aadditional human rights agreements to be applied in Bosnia and Herzegovina).
12) Ispravan pravni termin bio bi primat. Greška je nastala laičkim prevodom Ustava BiH (koji je, kao i Ustav Federacije BiH) oktroiran (nametnut) od strane međunarodne zajednice, što znači da je, izvorno, nastao na engleskom jeziku, a kasnije prevođen na jezike u službenoj upotrebi jedinice za koju je nametnut (država BiH, Federacija BiH, Brčko distrikt, čiji Statut ima sva obilježja ustava). Ustav Republike Srpske, međutim, nije nametnut.
13) Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 13/02, 16/02, 14/03, 12/04, 63/08 i 18/12
14) Član 1 Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine.
15) Ibidem.
16) Izabranim zvaničnicima smatraju se članovi Predsjedništva BiH; poslanici i članovi Parlamentarne skupštine BiH; sekretari oba doma Parlamentarne skupštine BiH; direktori, zamjenici i pomoćnici direktora organa državne uprave, agencija i direkcija, te zavoda imenovani od strane Savjeta ministara BiH, ili Parlamentarne skupštine BiH, odnosno Predsjedništva BiH. Nosiocima izvršnih funkcija smatraju se ministri i zamjenici ministara u Savjetu ministara BiH. Savjetnicima smatraju se savjetnici izabranim zvaničnicima i nosiocima izvršnih funkcija kako je utvrđeno Zakonom o državnoj službi u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine (član 3 Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine).
17) Član 2 Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine.
18) Član 4 Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine.
19) Ova odredba se primjenjuje godinu dana nakon što zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici prestanu vršiti funkciju.
20) V. supra, fus-nota 11.
21) Član 5 Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine.
22) Član 7 Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine.
23) Član 9 Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine.
24) Član 17 Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine. Postupak pred Izbornom komisijom BiH pokreće se na zahtjev Izborne komisije, ili na zahtjev osobe o kojoj se radi. Izborna komisija može pokrenuti postupak i na osnovu prijave neke druge osobe. Izborna komisija ima pravo utvrditi činjenice vlastitom istragom, ili pribaviti činjenice i dokaze djelovanjem drugih tijela izvršne vlasti. Svi organi vlasti, institucije i sudovi na svim nivoima u BiH su obavezni da Izbornoj komisiji pruže zatraženu pravnu pomoć i sve druge vidove pomoći. Izborna komisija će o slučaju sumnje o postojanju kršenja obaveze prema ovom zakonu obavijestiti datu osobu za koju postoji osnovana sumnja da je prekršila ovaj zakon, tražeći od nje izjavu o navodima sadržanim u prijavi. Ako postoji sumnja vezana za moguće postojanje kršenja ovog zakona, Izborna komisija BiH će dati svoje mišljenje na zahtjev svake osobe koja to od nje zatraži. Prije izricanja sankcije Izborna komisija mora izjavu osobe na koju se sankcija odnosi (član 18 Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine). Žalbe na odluke Izborne komisije BiH mogu se uputiti Upravnom odjelu Suda Bosne i Hercegovine. Sankcije koje komisija izriče su novčane kazne.
25) Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 22/00, 102/09 i 54/10
26) U ovom zakonu izraz Izborna komisija znači Izborna komisija Bosne i Hercegovine, odnosno Centralna izborna komisija Bosna i Hercegovine (CIK BiH).
27) Članarina je samo redovni iznos koji član plaća prema odredbama statuta političke partije. Prilozi su uplate koje prelaze iznose navedene članarine.
28) Pitanje regulira član 10 Zakona o financiranju političkih stranaka.
29) Preduzeće u smislu ovog člana može se baviti samo djelatnošću u vezi sa kulturom ili izdavačkom djelatnošću.
30) Ukupan iznos jednokratnog priloga ne smije premašiti osam prosječnih plaća prema zvaničnim podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine u jednoj kalendarskoj godini i ne smije se dodjeljivati više od jednom godišnje (član 5, stav 1 Zakona o financiranju političkih stranaka). Budžetska izdvajanja za političke omladinske organizacije ne podliježu ograničenja iznosa priloga koji se reguliše ovim članom (član 5, stav 2 Zakona o financiranju političkih stranaka). Budžetska izdvajanja za političke omladinske organizacije prikazuju se na obrascima na kojima politička stranka prikazuje svoje finansijsko stanje odvojeno od drugih prihoda stranke (član 5, stav 3 Zakona o financiranju političkih stranaka).
31) Član 4, stav 1 Zakona o financiranju političkih stranaka.
32) Član 4, stav 2 Zakona o financiranju političkih stranaka.
33) Član 6 Zakona o financiranju političkih stranaka.
34) Član 8 Zakona o financiranju političkih stranaka.
35) Član 9 Zakona o financiranju političkih stranaka.
36) Član 10 Zakona o financiranju političkih stranaka.
37) Član 11 Zakona o financiranju političkih stranaka.
38) Član 14. Zakona o financiranju političkih stranaka.
39) Član 15. Zakona o financiranju političkih stranaka.
40) Član 16. Zakona o financiranju političkih stranaka.
41) Član 17. Zakona o financiranju političkih stranaka.
42) Član 18. Zakona o financiranju političkih stranaka.
43) Član 1.4. IZ BiH.
44) U skladu sa odredbom člana I 7d Ustava BiH.
45) Član 1.5 IZ BiH.
46) Član 1.6 IZ BiH.
47) Član 1.7 IZ BiH.
48) Član 1.8 IZ BiH. Pod izvršnom funkcijom, u smislu odredaba ovog člana, podrazumjeva se Predsjedništvo BIH, Savjet ministara BiH, predsjednik i potpredsjednici Federacije BiH, predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske, Vlada Federacije BiH, uključujući premijera, Vlada Republike Srpske, uključujući predsjednika Vlade, Vlada Brčko distrikta, kantonalna vlada, gradonačelnik, zamjenik gradonačelnika, gradska vlada, načelnik općine, zamjenik načelnika općine, rukovodeći službenici koje je imenovao načelnik općine, te ostale izvršne funkcije utvrđene zakonom.
49) Članovima uže porodice smatraju se bračni drug, djeca i članovi domaćinstva prema kojima kandidat ima zakonsku obavezu izdržavanja (član 15.7, stav 2. IZ BiH).
50) Član 2.2 IZ BiH.
51) Član 2.3 IZ BiH.
52) Član 2.5 IZ BiH.
53) Član 2.6 IZ BiH.
54) Član 2.8 IZ BiH.
55) Član 2.14 IZ BiH.
56) Član 2.11 IZ BiH.
57) Član 1.9 IZ BiH.
58) Član 1.10 IZ BiH.
59) Član 2.10. IZ BiH.
60) Clan 14.1 IZ BiH.
61) Član 6.1 IZ BiH.
62) Član 6.2 IZ BiH.
63) Član 6.3 IZ BiH.
64) Član 6.4 IZ BiH.
65) Član 6.6 IZ BiH.
66) Član 6.7 IZ BiH.
67) Član 6.8 IZ BiH.
68) Ipak, nije sasvim jasno koji zakon se primjenjuje ako se radi o općim izborima. Saglasno pravnim principima (načelima) koji su, po pravnoj snazi “iznad zakona”, može se zaključiti da se, u zavisnosti od toga na kom je teritoriju djelo izvršeno, primjenjuje zakon te administrativno-teritorijalne jedinice (“nivoa” vlasti) prema principu mjesta izvršenja krivičnog djela (lex loci delicti commissi).
69) Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 37/03.
70) Službeni glasnik Republike Srpske, br. 49/03.
71) Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 35/03.
72) Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, br. 10/03.
politicka_prava.txt · Zadnja izmjena: 2015/12/01 14:59 od kulin