Korisnički alati

Site alati


ekonomska_prava
ekonomska_prava.txt · Zadnja izmjena: 2015/12/23 13:33 od kulin | Approved

Ekonomska prava

1)

Opšte

Bosna i Hercegovina je potpisnica brojnih međunarodnih dokumenata koji se bave zaštitom ekonomskih i socijalnih prava (bitno je napomenuti da je Bosna i Hercegovina pravna nasljednica potpisanih/ratifikovanih dokumenata bivše Jugoslavije). Pregled najvažnijih dokumenata (uključujući i konvencije Međunarodne organizacije rada) je dat u tabeli 1.

Tabela 1. Pregled ratifikovanih najvažnijih međunarodnih dokumenata u oblasti ekonomskih i socijalnih prava

Dokument Datum ratifikacije / pristupanja (p) / sukcesije (s) Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Dodatni protokol 1. septembar 1993. godine (s) 18. januar 2012. (Dodatni protokol) Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije 16. juli 1993. godine (s) Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije nad ženama 1. septembar 1993. (s) Konvencija o pravima djeteta 1. septembar 1993. (s) Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom i Dodatni protokol 12. mart 2010. godine

Revidirana Evropska socijalna povelja2) 07. oktobar 2008. godine Konvencija br. 87 i 98 o slobodi udruživanja, kolektivnog pregovaranja i slobode organizovanja 02. jun 1993. godine Konvencija br. 29 i 105 o eliminaciji prinudnog ili obaveznog rada 02. jun 1993. godine 15. novembar 2000. godine Konvencija br. 100 i 111 o eliminaciji diskriminacije u pogledu zapošljavanja i zanimanja 02. jun 1993. godine Konvencija br. 138 i 182 o ukidanju dječijeg rada 02. jun 1993. godine 05. oktobar 2001. godine Konvencija br. 177 o regulaciji rada u kući 18. januar 2010. godine

Ustav Bosne i Hercegovine u članu II/3 djelimično reguliše i garantuje poštivanje ekonomskih i socijalnih prava kroz direktnu primjenu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Dodatno, Aneks I Ustava u kojem je sadržana lista međunarodnih dokumenata koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini(uključujući i primjenu Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te konvencije koje sadrže kombinaciju građanskih, ekonomskih i socijalnih prava poput Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije nad ženama, Konvencije o pravima djeteta, Međunarodne konvencije o zaštiti prava svih radnika/ca migranata/ica i članova/ica njihovih porodica) reguliše poštivanje ekonomskih i socijalnih prava u Bosni i Hercegovini. Kada su u pitanju entitetski ustavi, ekonomska i socijalna prava u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, su uključena u članu II/A.2 (prava na socijalnu zaštitu, zdravstvenu zaštitu, prehranu, utočište i zaštitu manjina, te potencijalno ugroženih grupa), dok je u Ustavu Republike Srpske zaštita ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava detaljnije obuhvaćena (pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na obrazovanje, pravo na rad i slobodu rada, sloboda sindikalnog organizovanja i udruživanja, pravo na štrajk, te pravo na socijalnu sigurnost).3) Dodatno je izvršena izmjena člana 49, tačkama 1 do 3 Amandmana LVII kojim se, u slučaju različitosti između entitetskog i državnog ustava, navodi primjena onih odredbi koje su povoljnije za pojedinca. Distrikt Brčko, u članu 8 Statuta, kojim se obezbjeđuje direktna primjenjivost važećih zakona i odluka na nivou BiH i na teritoriji Distrikta4), definiše funkcije i ovlasti Distrikta putem kojih se ostvaruju i ekonomska i socijalna prava. Zakon o zabrani diskriminacije 5) i Zakon o ravnopravnosti polova6) su dva značajna zakona na nivou BiH kojim se omogućava jednak pristup pravima (uključujući i ekonomska i socijalna prava). Značaj Zakona o zabrani diskriminacije u BiH je u tome što izričito zabranjuje diskriminaciju u javnom i privatnom sektoru kada je u pitanju zaposlenje, članstvo u profesionalnim organizacijama, obrazovanje, obuka, stanovanje, zdravstvena i socijalna zaštita itd.7) Zakon o ravnopravnosti polova u BiH značajan je za realizaciju ekonomskih i socijalnih prava obzirom da reguliše ravnopravnost polova kako u javnoj tako i u privatnoj sferi, te uređuje zaštitu od diskriminacije po osnovu pola uključujući i oblast obrazovanja, ekonomije, zapošljavanja i rada, socijalne i zdravstvene zaštite bez obzira na bračno i porodično stanje.

Pravo na rad

Član 6 PESK: l. Države članice ovoga Pakta priznaju pravo na rad koje uključuje pravo svakoga na mogućnost da živi od slobodno izabranog ili prihvaćenog rada, i poduzet će odgovarajuće mjere kako bi zaštitile to pravo. 2. Mjere koje neka država članica ovoga Pakta primjenjuje radi punog ostvarenja ovoga prava moraju uključivati programe, politike i postupke tehničkog i stručnog usmjeravanja i obuke, kako bi se postigao stalan ekonomski, socijalni i kulturni razvoj te puna i korisna zaposlenost u uvjetima u kojima se pojedincu/ki jamče temeljne političke i ekonomske slobode.

Član 7 PESK: Države članice ovoga Pakta priznaju svakome pravo da uživa pravedne i povoljne uvjete rada kojima se naročito osigurava: a) naknada koja svim radnicima omogućuje barem: (i) pravedne plaće i jednaku naknadu za rad iste vrijednosti bez ikakvog razlikovanja i osobito ženama jamči radne uvjete jednake onima koje uživaju muškarci, uz jednaku naknadu za isti rad; (ii) pristojan život za njih i njihove porodice u skladu s odredbama ovoga Pakta; b) sigurni i zdravi radni uvjeti; c) svakome jednaka mogućnost unaprjeđenja u zaposlenju na odgovarajući viši nivo, uzimajući u obzir samo navršene godine službe i sposobnosti; d) odmor, slobodno vrijeme, razumno smanjenje radnih sati i povremeni plaćeni neradni dani, kao i naknada za državne praznike. Bosna i Hercegovina nije ispunila niti osigurala minimalne osnovne obaveze koje proističu iz Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (PESK). Kad je u pitanju osiguranje prava na rad, ispunjavanje obaveza je realizovano na papiru, odnosno uspostavljen je zakonski okvir, ali je primjena i nadzor nad primjenom zakona još uvijek slab. Dodatno, Bosna i Hercegovina je ograđivanjem od člana 3 i većine člana 4 (osim paragrafa 3) revidirane Evropske povelje ograničila svoju ulogu zaštitnika radnika po sljedećem: • Pravo na jednaku platu za jednak rad • pravo radnika na naknadu koja će njima i njihovim porodicama osigurati pristojan životni standard • pravo radnika na povećan koeficijent naknade za prekovremeni rad • pravo svih radnika da budu unaprijed obaviješteni o prekidanju zaposlenja • zakonsko regulisanje odbijanja od plata.

Zakonski okvir u vezi sa pravom na rad

Prethodno je već napomenut značaj Zakona o zabrani diskriminacije i Zakona o ravnopravnosti polova u BiH za ostvarivanje jednakog pristupa ekonomskim i socijalnim pravima, uključujući i pravo na rad. U članovima 12 $s$-$s$ 15 Zakon o ravnopravnosti polova u BiH8) se bavi pitanjima zapošljavanja, rada i pristupa svim oblicima resursa. Tako u članu 13 Zakona navode se postupci koji se smatraju diskriminatornim po osnovu spola u radu i radnim odnosima: • neprimjenjivanjejednakih plata i beneficija za rad jednake vrijednosti,9) • onemogućavanje jednakih uslova za napredovanje u poslu,10) • onemogućavanje jednakih uslova za obrazovanje, osposobljavanje i stručno usavršavanje,11) • onemogućavanje istog statusa bez obzira na pol ili bračni status prilikom organizovanja posla, podjele zadataka ili na drugi način određivanja uslova rada, te otkazivanja radnog odnosa.12) Istim članom zabranjen je različit tretman zbog trudnoće, porođaja ili korištenja prava na porodiljsko odsustvo, različit tretman muškarca i žena u vezi sa donošenjem odluke o korištenju odsustva nakon rođenja djeteta,13) te bilo koji nepovoljni tretman roditelja ili staratelja u usklađivanju obaveza iz porodičnog i profesionalnog života.14) Zakon zahtijeva od poslodavca/kinja da osigura sve efikasne mjere radi sprječavanja uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja i diskriminacije zasnovane na spolu u radu i radnim odnosima.15) Zakon nalaže usklađivanje svih opštih i posebnih kolektivnih ugovora sa odredbama ovog Zakona, te ističe važnu ulogu sindikata i udruženja poslodavaca/kinja u osiguranju jednake zaštite prava na rad bez obzira na pol.16) U BiH, zakonodavstvo iz oblasti radnih odnosa je, osim po pitanju imigracije i izbjeglica17), te regulisanja radnih odnosa za uposlenike unutar institucija BiH, u nadležnosti entiteta i Brčko Distrikta. Na državnom nivou oblast radnih odnosa je regulisana Zakonom o radu u institucijama Bosne i Hercegovine18) i Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.19) U oba zakona, diskriminacija prilikom zapošljavanja po različitim osnovama je zabranjena20). Zakonom o radu u institucijama Bosne i Hercegovine određeno je da osoba koja ima navršenih 18 godina se može zaposliti u institucijama BiH.21) Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine22) posebno zabranjuje poslodavcu/kinji da traži od žene koja se prijavljuje na raspisani javni oglas poslodavca/kinje ili je već zaposlena kod poslodavca/kinje da uradi test za utvrđivanje trudnoće. Također, poslodavcu/kinji je zabranjeno odbiti da zaposli ženu zbog njene trudnoće ili joj zbog toga stanja otkazati ugovor o radu.23) Ovaj Zakon predviđa 30 minuta dnevnog odmora, 12 sati između dva uzastopna radna dana, minimum 24 satni sedmični odmor, minimum 18 dana plaćenog godišnjeg odmora.24) Zakon o radu u institucijama BiH takođe reguliše pitanje zaštite na radu i pravo uposlenika/ce da odbije rad na svom radnom mjestu ili obavljanje svojih uobičajenih dužnosti ako mu/joj neposredno prijeti opasnost po život i zdravlje zbog toga što nisu provedene propisane mjere zaštite na radu.25) Zakon o radu u institucijama BiH u odjeljku c) se isključivo bavi zabranom diskriminacije26) i to na način da definiše posrednu i neposrednu diskriminaciju, navodi liste oblasti u kojima se zabranjuje diskriminacija (uslovi za zapošljavanje i izbor kandidata za obavljanje određenog posla, uslovi rada i sva prava iz radnog odnosa, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje, napredovanje u poslu i otkaz ugovora o radu), te uvodi zabrane uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja, nasilja na osnovu spola i sistematskog zlostavljanja zaposlenika/ca od poslodavca/kinje i drugih zaposlenih (mobinga). U članu 86.b. uvedena su ograničenja zabrane diskriminacije koja omogućavaju zloupotrebu. Naime, dio koji se tiče pružanja posebne zaštite određenim kategorijama zaposlenika/ca može se tumačiti kao pozitivno usmjeren ka osiguravanju boljih radnih uvjeta za neke ranjive kategorije (npr. bolje opremljeni tehnički opremljeni uredi kako bi se pomoglo invalidnim osobama u obavljanju nekih poslova). Međutim,dio člana koji dozvoljava “pravljenje razlike u odnosu na prirodu posla i uvjete pod kojima se obavlja” je problematičan i pruža mogućnost za zloupotrebu. Posebna pažnja posvećena je ravnopravnosti na osnovu spola u članu 86.d koji pored jednakog tretmana dozvoljava i privremene mjere afirmativne akcije radi uklanjanja postojećih nejednakosti. Novina koja je uvedena Izmjenama i dopunama Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine27) u 2013. godini omogućava da i otac djeteta, može nastaviti korištenje roditeljskog odsustva umjesto majke nakon isteka od 60 dana od rođenja djeteta28).U prethodnim verzijama Zakona to nije bilo moguće osim u slučaju smrti majke djeteta, ako majka napusti dijete ili ako je iz opravdanih razloga spriječena da koristi pravo na porodiljsko odsustvo. U Zakonu o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine diskriminacija, te nasilje na osnovu spola ili spolne orijentacije, uznemiravanje na osnovu spola i seksualno uznemiravanje, kao i svaki drugi oblik diskriminacije su proglašeni povredama službene dužnosti.29) Izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine iz 2010. godine30) uvedena je i starosna, te radno $s$-$s$ iskustvena granica za prestanak radnog odnosa (navršenih 65 godina života i najmanje 20 godina radnog staža ili navršenih 40 godina radnog staža bez obzira na godine života). Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu31) regulisano je pravo na rad stranaca kojima je odobren boravak iz humanitarnih razloga,32) i izjednačeno pravo na rad stranaca s odobrenim stalnim boravkom u BiH, stranaca s odobrenom međunarodnom zaštitom u BiH i stranaca s odobrenom privremenom zaštitom sa pravom na rad državljana BiH.33) Premda su Zakonom u članu 11 predviđeni načini za ostvarenje radne dozvole u slučajevima kada stranac/kinja namjerava boraviti u BiH s ciljem plaćenog rada, stvarni kriteriji izdavanja radnih dozvola su predviđeni entitetskim zakonima o zapošljavanju stranih državljana i lica bez državljanstva. Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine34) sadrži odredbu o zabrani diskriminacije na osnovu nacionalnosti, socijalnog porijekla, entitetskog državljanstva, prebivališta, religije, političkih i drugih uvjerenja, spola, rase, rođenja, bračnog statusa, godina starosti, imovinskog stanja, invalidnosti ili drugog statusa kako u tretmanu državnog/e službenika/ce tako i u politici zapošljavanja u državnu službu. Zakon o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske35) sadrži odredbu o nediskriminaciji na osnovu političkog opredjeljenja, nacionalne pripadnosti, prebivališta, starosne dobi, invalidnosti, spola i vjerske pripadnosti, ali samo u odnosu na tretman državnih službenika/ca.36) U 2014. godini, donesen je novi o Zakon državnoj službi u organima javne uprave Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine37) čime je prestao da važi Zakon o državnoj službi u organima uprave Brčko Distrikta BiH38) . Zakon predviđa zaštitu žene i materinstva kad je u pitanju porodiljsko i roditeljsko odsustvo, te daje pravo na dodatna dva dana godišnjeg odmora osobama sa preko 70% invaliditeta. Osim zakona koji regulišu rad u organima javne uprave/državne službe, radni odnosi i pristup pravima vezanim za rad regulisani su sljedećim entitetskim zakonima i zakonima Brčko Distrikta:

Federacija BiH Republika Srpska Brčko Distrikt Zakon o radu Federacije BiH39) Zakon o radu RS – prečišćeni tekst40) Zakon o radu Brčko Distrikta BiH – prečišćeni tekst41) Zakon o zapošljavanju stranaca Federacije BiH42) Zakon o zapošljavanju stranih državljana i lica bez državljanstva u RS43) Zakon o zapošljavanju stranaca u Brčko Distriktu BiH44) Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba u Federaciji BiH45) Zakon o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti RS46) Zakon o zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti Brčko Distrikta BiH47) Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom u Federaciji BiH48) Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida u RS $s$-$s$ prečišćeni tekst49) Zakon o zaštiti na radu50) Zakon o zaštiti na radu RS51) Zakon osigurnosti i zaštiti zdravlja radnika na radu52)

U Federaciji BiH još uvijek je na snazi Zakon o zaštiti na radu53) iz 1990. godine iako je Vlada Federacije BiH nacrt novog Zakona o sigurnosti i zdravlju na radu kojim se pitanje zaštite na radu usklađuje sa preporukama Međunarodne organizacije rada i Okvirne Direktive EEZ u pogledu korištenja pojma sigurnosti i zdravlja na radu54) razrađivala i u 2011. godini i dodatno u 2013. godini. U posljednjih par godina, a najviše na zahtjev Međunarodnog monetarnog fonda (kao jedan od uslova za kreditni aranžman), pokrenut je dijalog sa socijalnim partnerima o usvajanju novih zakona o radu u Federaciji BiH i Republici Srpskoj. 55) Međutim, do momenta pisanja ovog poglavlja, nije postignut dogovor svih socijalnih partnera (vlada, sindikati i poslodavci) oko nacrta novog zakona ni u jednom od entiteta najviše zahvaljujući tome što predviđena nova rješenja podrazumijevaju smanjenje prava radnika i veću moć u rukama poslodavaca. Sva tri zakona o radu sadrže odredbe zabrane diskriminacije osoba koje traže zaposlenje i osoba koje su u radnom odnosu.56) Iako ne postoje drastične razlike u tri zakona o radu po pitanju osnova za zabranu diskriminacije, jedino je u Zakonu o radu u Brčko Distriktu BiH seksualna/polna orijentacija navedena izričito kao osnov za zabranu diskriminacije. Sva tri zakona predviđaju zaštitu žene i materinstva, te zabranjuju poslodavcu da odbije zaposliti ženu ili joj otkazati ugovor o radu zato što je u drugom stanju.57) Dodatno, izmjenama i dopunama Zakona o radu u Brško Distriktu BiH iz 2013. godine, u članu 45 uveden je stav 4 kojim se naglašava pravo žene koja koristi porodiljsko odsustvo da se vrati na poslove na kojima je radila ili rasporedi na druge poslove ali u skladu sa stručnom spremom i radnim sposobnostima.58) Sva tri zakona vezana za zapošljavanje predviđaju zabranu diskriminacije u procesu zapošljavanja, mada Zakon o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti RS, te Zakon o zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti BD BiH ostavljaju prostor i za određenu vrstu afirmativne akcije. Tako Zakon o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti RS dozvoljava uspostavljanje specijalnih mjera u cilju promovisanja jednakosti i ravnopravnosti spolova i eliminacije postojeće neravnopravnosti, odnosno zaštite polova po osnovu biološkog određenja.59)) Zakon o zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti Brčko Distrikta BiH ističe da posebna zaštita određenih kategorija osoba (invalida, maloljetnih lica, starijih lica) nije u suprotnosti sa načelom zabrane diskriminacije.60) Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom u Federaciji BiH i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida u RS su zakoni koji se direktno odnose na pravo na rad ranjive i marginalizovane grupe ljudi. Zakon u Federaciji BiH predviđa kvote koje se sukcesivno povećavaju (od 31. decembra 2009. najmanje jedno lice sa invaliditetom na svakih 39 zaposlenih, do 31. decembra 2013. najmanje jedno lice sa invaliditetom na svakih 16 zaposlenih) za zapošljavanje lica sa invaliditetom u javnom sektoru.61) U slučaju neispunjavanja ove obaveze institucije su dužne su mjesečno pri isplati plaća obračunati i uplatiti u Fond za podsticanje rehabilitacije i zapošljavanja lica sa invaliditetom novčani iznos u visini 25% od prosječne plate u Federaciji za svako lice sa invaliditetom koje su bili dužni zaposliti.62) Takođe, privredni i drugi pravni subjekti koji su osnovani u skladu sa zakonom, a ne podliježu obavezi zapošljavanja lica sa invaliditetom mogu zapošljavati ta lica na odgovarajuće poslove i po tom osnovu ostvariti određene stimulanse i povlastice u skladu sa zakonom.63) Ovi pravni subjekti su dužni svakog mjeseca prilikom isplate plaća uplaćivati u Fond poseban novčani iznos u visini 0,5% od iznosa isplaćene mjesečne bruto plate svih zaposlenih, izuzev ako zapošljavaju lica sa invaliditetom.64) Takođe, ovaj Zakon predviđa i osnivanje privrednih društava za zapošljavanje lica sa invaliditetom, zaštitnih radionica, ustanove za zapošljavanje lica sa invaliditetom, radni centar, kao i samozapošljavanje i zapošljavanje u samostalnoj djelatnosti, te predviđa određene zakonske olakšice i stimulanse za iste.65) Što se tiče Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida u RS, interesantno je pomenuti da, pored ostalog, zakon zabranjuje diskriminaciju na osnovu pola i polne orjentacije, te da ostavlja prostor za afirmativnu akciju u odnosu na spol kao osnov različitog tretmana.66) U članu 16. ovaj Zakon predviđa i kvotu (i to progresivno ostvarivanje) za zapošljavanje osoba sa invaliditetom u organima državne uprave, organima pravosuđa i drugim državnim organima, organima lokalne uprave, javnim službama, ustanovama i fondovima, te preduzećima u vlasništvu ili u većinskom vlasništvu Republike Srpske. Sva tri zakona o radu predviđaju mogućnost zaposlenja osobama starijim od 15 godina (što nije u skladu sa temeljnim obavezama poštivanja prava na rad definisanim od strane Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna prava UN $s$-$s$ a), 40 sati rada sedmično (uz mogućnost maksimalno 10 prekovremenih sati posebno ugovorenih sa poslodavcem/kinjom), minimalno 12 uzastopnih sati dnevnog odmora (uz izuzetak sezonskih radova gdje je minimum 10 sati), te minimalno 18 radnih dana plaćenog godišnjeg odmora.67) Izmjenama i dopunama Zakona o radu BD BiH iz 2013. godine, prethodno nepovoljnije rješenje za radnike kad je u pitanju određivanje odmora kojim se definisalo da radna sedmica ima šest radnih dana, zamijenjeno je povoljnijim kojim se radna sedmica računa kao pet radnih dana.68) U razmatranju Konvencija broj 14 i 106 o sedmičnom odmoru u industriji i trgovinama, ILO komitet je napomenuo da trenutna zakonska rješenja u FBiH i RS ne omogućavaju svim radnicima jednako pravo na sedmični odmor gdje radnici u industriji i trgovinama imaju manje prava. U svom direktnom zahtjevu prema vlastima u BiH a po osnovu pomenutih konvencija ILO komitet izrazio nadu da će se prilikom donošenja novih zakona o radu (koji su u procesu pripreme) pomenuti problem riješiti tako da svi radnici imaju jednako pravo na sedmični odmor.69) Zakonski okvir u Bosni i Hercegovini koji definiše prava iz oblasti rada, iako jednim dijelom usklađen sa ratifikovanim konvencijama, ne garantuje nužno i adekvatnu primjenu zakonskih rješenja u praksi. Tako na primjer, prekovremeni rad duži od zakonski odobrenog i ujedno neplaćen, predstavlja jedan od osnovnih problema i načina kršenja prava radnika od strane poslodavaca.70) Dodatno, problemi su vidljivi i u pogledu zaključivanja ugovora o radu prilikom čega poslodavci najčešće koriste ugovore na određeno ili ugovore o obavljanju povremenih i privremenih poslova i duže od zakonski predviđenog trajanja od 60 dana. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, broj registrovanih nezaposlenih osoba u Bosni i Hercegovini zaključno sa 31. martom 2014. godine je bio 552.452 i u poređenju sa istim mjesecom prethodne godine (2013) manji je za 1.128 nezaposlenih.71) Dok je trend registriranih nezaposlenih počeo opadati tokom 2007. i 2008. godine, tokom perioda 2009 $s$-$s$ 2013. opet je došlo do porasta nezaposlenih osoba.

Izvor: Agencija za rad i zapošljavanje BiH, kvartalni izvještaji

Tržište rada u BiH karakteriše značajan udio rada „na crno“, prekarnog rada, mala stopa otvaranja radnih mjesta, diskriminacija prilikom zapošljavanja i mobing na radnom mjestu, nesigurnost radnika i dr. Podaci prikazani u grafikonu 1. predstavljaju problematiku zapošljavanja (odnosno slabog zapošljavanja) koje je jedan od bitnijih segmenata prava na rad. Međutim, da bi se stekla šira slika stanja u Bosni i Hercegovini vezano za ostvarivanje prava na rad, u nastavku teksta su obrađeni i drugi segmenti prava na rad.

Razne reforme koje su provođene kroz proces „tranzicije” u Bosni i Hercegovini, prouzrokovale su i dramatične fluktuacije na tržištu rada, prije svega nestabilnost i nesigurnost kad su u pitanju radnici preduzeća koja su privatizovana ili u procesu privatizacije, te radnici preduzeća koja su u stečaju ili blizu proglašenja stečaja (uglavnom su u pitanju preduzeća koja su zapošljavala stotine radnika). Uloga države i njenih kontrolnih mehanizama kroz inspekcije rada po pitanju ostvarivanja prava na rad je u praksi dosta umanjena. Kapaciteti inspekcija rada u BiH su ograničeni i nedovoljni za suočavanje sa svim izazovima tržišta rada, a sankcije propisane zakonima u oblasti rada su nedovoljne. Primjena odredbe o prestanku radnog odnosa zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacionih razloga uređene članom 87. Zakona o radu FBiH, odnosno članom 126. Zakona o radu RS, je često predmet zloupotrebe od strane poslodavaca. Naime, ovim odredbama je predviđeno da poslodavac može otkazati ugovora o radu, uz propisani otkazni rok, pod uslovom: 1. da je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, 2. da zaposlenik nije u mogućnosti izvršavati svoje obaveze iz radnog odnosa. Međutim, nije preciznije regulisano ni u daljim odredbama zakona niti opštim kolektivnim ugovorima u entitetima, šta znači „opravdan“ razlog, odnosno šta se pod tim sve može podrazumijevati čime se otvara prostor za različite manipulacije od strane poslodavaca. Tako je na primjer, u presudi Kantonalnog suda u Zenici br. 41 0 RS 017943 RSŽ od 27. oktobra 2011. godine vidljiva zloupotreba pomenute odredbe od strane poslodavca (u konkretnom slučaju preduzeće „Prevent leather Sarajevo” d.o.o. Visoko): „U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom utvrđeno je da je nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici M.D. koju je donio apelant, te je navedena odluka poništena i apelantu naloženo da tužiteljicu vrati na rad. U postupku je utvrđeno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za otkaz ugovora o radu tužiteljici, koje je apelant naveo u svojoj odluci (promjene u sistematizaciji i smanjenje broja zaposlenih) jer prema dokazima u spisu iz ekonomskih, tehničkih i organizacionih razloga nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala u vrijeme donošenja sporne odluke o otkazu ugovora o radu, tj. navedene poslove su nastavili obavljati drugi zaposlenici.“72) Jedan od izraženih problema radnika u BiH su i ostvarivanja prava iz radnog odnosa koje se odnose na isplate zarađenih, a neisplaćenih plata. Članovi 68 $s$-$s$ 72. Zakona o radu FBiH i članovi 90 $s$-$s$ 95. Zakona o radu RS predviđaju da zaposlenik ostvaruje pravo na platu koja se utvrđuje Kolektivnim ugovorom o radu, Pravilnikom o radu i Ugovorom o radu, te utvrđuju načine i rokove naknade plate. Kaznene mjere koje su predviđene za neispunjavanje, odnosno kršenje ovih odredbi u smislu uskraćivanja ili smanjenja plate ili naknade plate koja radniku pripada po zakonu, kolektivnom ugovoru, pravilnikom o radu i ugovorom o radu ili je ne isplati u propisanim rokovima, u Republici Srpskoj su novčana kazna od 1.000 do 10.000 KM73), a u Federaciji Bosne i Hercegovine od 1.000 do 7.000 KM74). Problem ovakvih mjera je u tome što čak i u slučajevima u kojim se utvrdi takvo kršenje zakonskih odredbi, poslodavci će se češće odlučiti na plaćanje kazne (obzirom da nije propisano izričito da uz plaćanje kazne poslodavac je dužan istovremeno da isplati i nedostajuće plate zbog kojih je i utvrđen prekršaj). Dodatno, mogućnost ostvarivanja ovog prava za radnika u slučaju već izvršenog prekršaja od strane poslodavca je najčešće moguće kroz pokretanje postupka pred sudom što je dugotrajan proces i zbog čega radnici se uglavnom ne odlučuju na pokretanje tužbe. Ovaj problem je najviše izražen kod preduzeća koja su u stečaju (ili pred stečajem), te preduzeća koja su propala, i radnici nisu u mogućnosti (čak ni u slučaju presude suda u njihovu korist) dobiti naknadu plata jer ne postoji izvor sredstava iz kojih bi se plate mogle nadoknaditi kad je preduzeće propalo ili u stečaju. Brojni su problemi u primjeni zakona o radu i kršenja prava iz radnih odnosa od strane poslodavaca, od kojih su neka: neplaćanje poreza i doprinosa čime se radniku uskraćuje i pravo na zdravstvenu zaštitu i uskraćuje penzijski staž, neiplaćivanje otpremnina, sve veći broj radnika na čekanju čiji je status nedefinisan i često znači ne primanje plate, prekarni rad, pitanje funkcionalnog rada Komisijâ za primjenu člana 143. u Federaciji BiH odnosno člana 152. u Republici Srpskoj, nedovoljno jaki sindikati koji bi bili u mogućnosti da zaštite interese svojih članova, te nedovoljni kapaciteti inspekcija rada u BiH kao mehanizama otkrivanja i zaštite prava radnika. Kako bi se stvorili preduslovi za bolje ostvarenje prava na rad u Bosni i Hercegovini, potrebno je: • Donijeti ekonomske i socijalne politike koje uvažavaju prava iz oblasti rada. • Promovisati zakone i zakonske akte koji regulišu prava iz oblasti rada i prema poslodavcima ali i radnicima kako bi bili upoznati sa svojim pravima i šta mogu da urade ukoliko se ista krše. • Ojačati ulogu sindikata, ali i inspekcija rada u promovisanju i zaštiti prava radnika. • Uraditi izmjene i dopune zakona o radu u entitetima kako bi se detaljnjije pojasnili sporni članovi, te uvele rigoroznije sankcije prema onim poslodavcima koji krše prava radnika. • Osigurati da oni poslodavci koji poštuju prava radnika budu dodatno nagrađeni kroz obezbjeđenje poreskih olakšica (izmjena poreske regulative).

Pravo na udruživanje u sindikate i pravo na štrajk

Član 8 PESK: 1. Države članice ovoga Pakta se obvezuju da će osigurati: a) svakome pravo da, radi unaprjeđenja i zaštite svojih ekonomskih i socijalnih interesa, osniva sindikate i pristupi sindikatu po svom izboru, u zavisnosti jedino od pravilia određene organizacije. Nikakva ograničenja ne mogu se postaviti ostvarenju toga prava, osim onih koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu prijeko potrebna radi interesa državne sigurnosti ili javnog reda, ili zaštite prava i sloboda drugih; b) pravo sindikata na osnivanje nacionalnih federacija ili konfederacija i pravo konfederacija na osnivanje ili pridruživanje međunarodnim sindikalnim organizacijama; c) pravo sindikata na slobodu djelovanja, uz samo ona ograničenja koja propisuje zakon i koja su u demokratskom društvu prijeko potrebna radi interesa državne sigurnosti ili javnog reda, ili radi zaštite prava i sloboda drugih; d) pravo na štrajk, uz uvjet da se on vodi u skladu sa zakonima određene zemlje. 2. Ovaj član ne zabranjuje nametanje zakonskih ograničenja u ostvarivanju toga prava pripadnicima oružanih snaga ili policije ili državnih službi. 3. Ništa u ovom članku ne daje pravo državama članicama Konvencije Međunarodne organizacije rada iz 1948. o slobodi sindikalnog udruživanja i zaštiti prava na udruživanje, da poduzmu zakonske mjere ili da primijene zakon na način kojim bi se ugrozila garancije predviđena tom Konvencijom.

ILO komitet je dosta pažnje posvetio pitanju prava na štrajk kao jednom od fundamentalnih prava radnika, te je u Konvenciji broj 87 o slobodi udruživanja i zaštite prava na organizaciju (iz 1948. godine) zabranio državi članici odstupanje od obaveza iz ove konvencije.75) Bosna i Hercegovina je do sada ratificirala tri Konvencije (br. 87, 98 i 135) koje se bave pravom radnika i poslodavaca na organizovanje i udruživanje u sindikate. U pogledu implementacije ratifikovanih konvencija ILO komiteti stručnjaka su uputili 18 individualnih opažanja: u vezi sa implementacijom ILO konvencije broj 87 izdato je 13 opažanja i 9 direktnih zahtjeva, a u vezi sa implementacijom ILO konvencije broj 98 izdato je 5 opažanja i 5 direktnih zahtjeva. ILO je do sada izdao najviše opažanja u pogledu Konvencije broj 87, Konvencije o pravu na udruživanje i zaštitu prava organiziranja. U svom najnovijem direktnom zahtjevu vezanim za primjenu Konvencije broj 9876)), ILO Komitet naglašava važnost zaštite od anti $s$-$s$ sindikalne diskriminacije i zahtijeva od vlasti da obezbijede informacije o konkretnim mjerama preduzetim kako bi se spriječila takva vrsta diskriminacije. Dodatno, komitet od države opetovano traži da dostavi statističke podatke o broju kolektivnih ugovora koji su zaključeni na teritoriji Bosne i Hercegovine, kao i objašnjenja šta oni tačno pokrivaju.

Zakonodavstvo Bosne i Hercegovine u pogledu prava na udruživanje u sindikate i prava na štrajk

Pravo na udruživanje u sindikate i pravo na štrajk je priznato u članu 11. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama koja ima direktnu primjenu u Bosni i Hercegovini. Katalog prava izlistan u članu II/3 Ustava BiH direktno prati katalog prava iz Evropske konvencije stoga odredba iz člana II/3(i) sloboda mirnog okupljanja i sloboda udruživanja sa drugima obuhvata i pravo na udruživanje u sindikate i pravo na štrajk. Što se tiče državnih zakona treba pomenuti i Zakon o zabrani diskriminacije77) koji u svom članu 2 kao osnov za zabranu diskriminacije direktno navodi članstva u sindikatu ili drugom udruženju, te u stavu 2, ističe da se zabrana diskriminacije primjenjuje na sve javne organe kao i na sva fizička ili pravna lica, i u javnom i privatnom sektoru, u svim oblastima, a između ostalog i na zaposlenje i članstva u profesionalnim organizacijama. Što se tiče Zakona o ravnopravnosti spolova BiH78) on ne izlistava direktno zabranu diskriminacije po ovom osnovu, ali zato ističe posebnu ulogu sindikata i udruženja poslodavaca u osiguranju jednake zaštite prava na rad i uvjeta pri zapošljavanju i osigranju nepostojanja bilo direktne ili indirektne diskriminacije na osnovu pola među svojim članovima.79) Na nivou države, a u vezi osiguranja prava na udruživanje u sindikate i pravo na štrajk postoji, i Zakon o radu u institucijama BiH u svom članu 6 direktno ne navodi zabranu diskriminacije po osnovu udruživanja u sindikate, ali u članovima 3. do 5. regulira pravo uposlenika/ca da se po svom slobodnom izboru organiziraju u sindikat ili se u njega učlane, te zabranjuje stavljanje uposlenika/ce u bilo kakav nepovoljan položaj zbog članstva u sindikatu. Sindikat se može osnovati bez ikakvog prethodnog odobrenja, a njegova zakonita djelatnost se ne može trajno ili privremeno zabraniti. Poslodavcima/kinjama je zabranjeno miješanje u uspostavu, funkcioniranje ili upravljanje sindikatom, kao i kontroliranje sindikata putem pružanja pomoći ili zagovaranja. Također, Zakon definira i „reprezentativni” sindikat80) što u stvari podrazumijeva sindikat registriran na razini Bosne i Hercegovine koji mora potvrditi Vijeće ministara BiH na prijedlog Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, što je naglašeno ka problematično i od strane ILO Komiteta u vezi sa primjenom Konvencije 98. Takođe, problematično je i to što je u nekim oblastima jedino reprezentativnom sindikatu dozvoljeno djelovanje u ime uposelnika/ca. Jednom kada je potvrđen, reprezentativni sindikat ima pravo biti konsultiran prije donošenja općeg akta koji se tiče radnog statusa i plaće njegovih članova/ica, pratiti postupa li poslodavac/kinja u skladu sa propisima koji štite radne odnose, prijaviti svaku povredu propisa upravnom inspektoru/ici, pomagati i zastupati zaposlenike/ce na njihov zahtjev u slučajevima povreda njihovih prava, disciplinskog postupka ili postupka naknade štete. Također, reprezentativni sindikat je taj koji može organizirati i sprovesti štrajk u svrhu zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih interesa uposlenika/ca. Zakon o radu u institucijama BiH regulira pravo na štrajk čija organizacija i sprovođenje je dozvoljeno svakom reprezentativnom sindikatu u skladu sa Zakonom o štrajku i drugim propisima na snazi, a u svrhu zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa uposlenika/ca.81) Organizacija štrajka je dozvoljena pod uvjetom da je sporno pitanje upućeno poslodavcu i da je prošao rok od 15 dana od upućivanja tog pitanja, da se do tog dana sporno pitanje nije riješilo i da je poslodavac pismeno, 48 sati unaprijed, obaviješten o štrajku. Ovdje se treba istaći problem nejasnoće na koji se Zakon o štrajku odnosi ova odredba jer na državnom nivou takav zakon ne postoji. Zakon predviđa i izuzetke od dozvole učešća u štrajku uposlenika/ca u slučajevima kada je uposlenik/ca postigao/la sporazum o rješavanju spornog pitanja arbitražom, te ako uposlenik/ca radi u osnovnim službama ili službama održavanja koje određuje poslodavac nakon konsultacije sa reprezentativnim sindikatima (što potencijalno, mada ne nužno, može biti problematično). U slučaju da se uposlenik/ca ponaša u suprotnostima sa ovim izuzecima ili ako za vrijeme štrajka namjerno ili krajnjom nepažnjom nanese štetu poslodavcu/kinji smatrat će se da čini težu povredu službene dužnosti te zbog toga može dobiti otkaz ugovora o radu bez poštivanja otkaznog roka, a poslodavcu/kinji će biti dužan/a namiriti prouzrokovanu štetu u cjelokupnom iznosu. Međutim, ako uposlenik/ca sudjeluje u štrajku u skladu odredbama ovog Zakona neće se smatrati da vrši povredu služben dužnosti, niti smije biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih uposlenika/ca zbog organiziranja ili učešća u štrajku. Također, ovaj Zakon zabranjuje prisiljavanje uposlenika/ca na učešće u štrajku. Na kraju, treba još istaći da je u članu 102. ovog Zakona predviđena novčana kazna za poslodavca u slučajevima ako uposleniku/ci onemogući pravo na štrajk ili ga/ju stavi u nepovoljan položaj zbog organizacije ili sudjelovanja u štrajku. Doduše, treba primijetiti da su određeni iznosi ovih kazni, prilično simbolični (od 800 do 3.000 KM) što postavlja pitanje efikasnosti ove odredbe. Zakon o radu u institucijama BiH reguliše i način zaključivanja kolektivnog ugovora u pisanom ugovoru između uposlenika/ca i poslodavca/kinje.82) Uz uslove da imaju punomoć svakog pojedinačnog sindikata odnosno poslodavca/kinje, u ime uposlenika/ca mogu pregovarati sindikat ili više sindikata, dok u ime poslodavca/kinje mogu pregovarati jedan ili više poslodavaca/kinja ili udruženje poslodavaca/kinja. Takođe, prema Zakonu o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine i državni službenici/e imaju pravo osnovati ili se učlaniti, ali ne i biti obavezni da se učlane, u sindikat ili profesionalno udruženje u skladu sa zakonom, te imaju pravo štrajkovati u skladu sa zakonom83). Ovdje baš nije najjasnije na koji se zakon pozivaju ove odredbe, te koji zakon reguliše način udruživanja u sindikate i način organiziranja štrajka državnih službenika u institucijama BiH. Što se tiče uposlenika/u državnim službama na entitetskim nivoima i u Brčko Distriktu prava na udruživanje u sindikate i pravo na štrajk uređuju Zakon o državnoj službi Federacije Bosne i Hercegovine,84) Zakon o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske85) i Zakon o državnoj službi u organima javne uprave Brčko Distrikta.86) Kao što je to slučaj i sa Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, Zakon o državnoj službi Federacije Bosne i Hercegovine ne uređuje načine organizovanja štrajka. Naime, na isti način kao što to predviđa Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, Zakon o državnoj službi Federacije BiH priznaje pravo državnim službenicima da se učlane u sindikat ili profesionalno udruženje u skladu sa zakonom, te da štrajkuju u skladu sa zakonom.87)) Opet naravno bez ikakvih naznaka na koji se zakon pozivaju, a Zakon o štrajku u Federaciji Bosne i Hercegovine,88) pored štrajka u vojsci i pripadnika ministarstava unutarnjih poslova, direktno izostavlja i pripadnike organa uprave i službi za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine. U Republici Srpskoj, u Zakonu o administrativnoj službi Republike Srpske u članu 85. stav 1 tačke 7 i 8, ova prava su priznata na isti način kao u gore pomenuta dva zakona, tj. opštim odredbama koje priznaju pravo na štrajk i udruživanje u sindikate u skladu sa zakonom. U Zakonu o štrajku89) u Republici Srpskoj nema ograničavanja niti izostavljanja pripadnika bilo koje službe ili organa po pitanju organizovanja štrajka. Pravo na udruživanje u sindikate i pravo na štrajk zaposlenih u državnoj službi u organima uprave Brčko Distrikta priznato je Zakonom o državnoj službi u organima javne uprave Brčko Distrikta,90)) dok je način organizacije štrajka u tijelima Brčko Distrikta reguliran Zakonom o štrajku Brčko Distrikta.91) U pogledu regulisanja prava na udruživanje u sindikate i pravo na štrajk na entitetskim nivoima i u Brčko Distriktu bitno je izdvojiti Zakon o radu u Federaciji BiH,92) Zakon o vijeću uposlenika Federacije Bosne i Hercegovine,93) Zakon o štrajku Federacije BiH,94) Zakon o radu Republike Srpske – prečišćeni tekst,95) Zakon o štrajku Republike Srpske,96) Zakon o ekonomsko $s$-$s$ socijalnom savjetu Republike Srpske,97) Zakon o radu Brčko Distrikta – prečišćeni tekst98) i Zakon o štrajku Brčko Distrikta.99) Zakon o radu u Federaciji Bosne i Hercegovine, 100) Zakon o radu Republike Srpske101) i Zakon o radu Brčko Distrikta102) u opštoj odredbi o zabrani diskriminacije direktno navode članstvo ili nečlanstvo u sindikatu kao osnovu za zabranu diskriminacije. Pravo na učlanjenje u sindikate definišu Zakon o radu Federacije BiH,103) Zakon o radu Republike Srpske,104) te Zakon o radu Brčko Distrikta105) gotovo na identičan način kako je to urađeno u Zakonu o radu u institucijama Bosne i Hercegovine. Prema ovim odredbama uposlenici/ce imaju pravo, po svom slobodnom izboru organizovati sindikate, te se u njih učlaniti ili isčlaniti. Također i poslodavci/kinje imaju pravo, po svom slobodnom izboru, osnovati udruženja poslodavaca/kinja, te se u njih učlaniti ili isčlaniti. Uposlenik/ca odnosno poslodavac/kinja ne može biti stavljen/a u nepovoljniji položaj zbog članstva ili nečlanstva u sindikatu, odnosno udruženju poslodavaca/kinja. I sindikat i udruženja poslodavaca/kinja mogu se osnovati bez ikakvog prethodnog odobrenja, te se njihova zakonita djelatnost ne može trajno ili privremeno zabraniti. Poslodavcima/kinjama ili udruženjima poslodavaca/kinja zabranjeno je miješanje u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje sindikatom, zagovaranje ili pružanje pomoći sindikatu s ciljem kontroliranja takvog sindikata. Također i sindikatima je zabranjeno miješanje u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje udruženjima poslodavaca/kinja. U ovom smislu značajne su i odredbe Zakona o radu Federacije BiH106) i Zakona o radu Republike Srpske,107) koje zabranjuju poslodavcu/kinji da bez prethodne saglasnosti nadležnog ministarstva za rad otkaže ugovor o radu sindikalnom povjereniku/ci za vrijeme obavljanja njegove/njene dužnosti i šest mjeseci nakon obavljanja te dužnosti u Federaciji BiH, odnosno godinu dana u Republici Srpskoj. Član 78 Zakona o radu Brčko Distrikta zabranjuje poslodavcu/kinji otpuštanje sindikalnih povjerenika/ca bez prethodnog konsultiranja sa sindikatom za vrijeme obavljanja njegove/njene dužnosti ili tokom tri mjeseca nakon što je sindikalni povjerenik/ica završio/la obavljanje svoje dužnosti. ILO komitet je u svojim individualnim opažanjima/primjedbama u vezi Konvencije broj 98 izrazio svoju zabrinutost u vezi sa ovim odredbama. Ove odredbe ipak dozvoljavaju otpuštanje sindikalnih predstavnika/ca, te potencijalno mogu biti zloupotrijebljene. Značajno je istaknuti i to da član 139 Zakona o radu u Federaciji BiH predviđa mogućnost da na zahtjev uposlenika/ce izabranog/e na profesionalnu funkciju u sindikatu prava i obaveze iz radnog odnosa miruju, a najduže četiri godine, od dana izbora odnosno imenovanja. Zakon o radu Republike Srpske određuje reprezentativnost sindikata i udruženja poslodavaca/kinja, te način utvrđivanja i preispitivanje utvrđivanja njihove reprezentativnosti.108) Tako se sindikat smatra reprezentativnim ako je osnovan i djeluje na načelima sindikalnog organiziranja i djelovanja nezavisno od državnih organa i poslodavaca/kinja i pretežno se finansira iz članarine i drugih sopstvenih sredstava.109) Reprezentativni sindikat kod poslodavca mora imati u svom članstvu najmanje 20% zaposlenih od ukupnog broja zaposlenih kod poslodavca/kinje,110) odnosno reprezentativni sindikat u grani ili djelatnosti mora imati u svom članstvu najmanje 20% zaposlenih u toj grani ili djelatnosti.111) Ovaj zakon još samo priznaje reprezentativni sindikat na nivou Republike Srpske koji u svom članstvu ima najmanje 20% od ukupno zaposlenih u Republici Srpskoj prema podacima Republičkog zavoda za statistiku.112) S druge strane, udruženje poslodavaca/kinja se smatra reprezentativnim ako je upisano u registar u skladu sa zakonom113) i ako je u njega učlanjeno ne manje od 20% poslodavaca od ukupnog broja poslodavaca u privrednim granama ili djelatnostima, na nivou Republike Srpske, koji zapošljavaju najmanje 20% zaposlenih u od ukupnog broja zaposlenih u privrednim granama ili djelatnostima Republike Srpske.114) Reprezentativnost sindikata kod poslodavca utvrđuje poslodavac u prisustvu predstavnika/ca zainteresiranih sindikata, odnosno nadležni ministar na prijedlog Odbora za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata i udruženja poslodavaca/kinja (Odbor za reprezentativnost) u slučaju ako im nije utvrđena reprezentativnost u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva ili ako smatra da reprezentativnost sindikata nije utvrđena sa ovim zakonom.115) Na prijedlog Odbora za reprezentativnost nadležni ministar utvrđuje i reprezentativnost sindikata na nivou Republike Srpske, ili u grani ili djelatnosti, te reprezentativnost udruženja poslodavaca/kinja na nivou Republike Srpske, ili u grani ili djelatnost.116) Odbor za reprezentativnost se sastoji od po tri predstavnika/ce Vlade Republike Srpske, reprezentativnog sindikata i reprezentativnog udruženja poslodavaca/kinja.117) Naravno ovdje je malo zbunjuće kako objasniti način kako su reprezentativnost sindikata i udruženja poslodavaca/kinja stekli predstavnici u Odboru za reprezentativnost kad su oni ti koji tek trebaju da odlučuju o reprezentativnosti. Iako sa odabirom 9 članova u Odboru potencijalne manipulacije su minimizirane, ni ovaj način utvrđivanja reprezentativnosti nije lišen mogućnosti manipulacije. Upis sindikalnih organizacija u registar, putem Pravilnika o upisu sindikalnih organizacija u registar118) regulisan je jedino u Republici Srpskoj. Izmjenama i dopunama Pravilnika iz 2012. godine, priznate su sindikalne organizacije kao svaki vid organizovanja u skladu sa Zakonom o radu, statutom i pravilima sindikata119) čime se direktno odgovorilo na problematizaciju vezanu za ovaj Pravilnik upućenu od strane ILO komiteta u svom direktnom zahtjevu u vezi ILO konvencije br. 87. Na nivou Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta još uvijek nema pravilnika koji direktno regulišu registraciju sindikalnih organizacija, pa se ona vrši u skladu sa važećim zakonima o udruženjima i fondacijama. Zakoni o radu također predviđaju još jedan vid organiziranja radnika/ca, a zastupanja njihovih ekonomskih i socijalnih prava i interesa. To su vijeća uposlenika, odnosno savjeti radnika, koji se mogu osnovati na zahtjev najmanje 20% uposlenika ili sindikata kod poslodavca u Federaciji BiH, odnosno najmanje jedna trećina radnika ili nadležni organi sindikata koji u svom članstvu imaju najmanje 20% radnika zaposlenih kod poslodavaca u Republici Srpskoj. Ova vijeća/savjeti se mogu osnovati kod poslodavaca koji imaju u radnom odnosu najmanje 15 uposlenika (osim uposlenika u vosjci, policiji, organima uprave i službama za upravu u Federaciji BiH, odnosno vojsci, policiji i organima pravosuđa i uprave u Republici Srpskoj). Posebni zakoni, Zakon o vijeću uposlenika Federacije BiH120) i Zakon o savjetima radnika Republike Srpske121) regulišu način i postupak osnivanja vijeća uposlenika/savjeta radnika i pitanja u vezi sa radom i djelovanjem istih.

1) Ovo poglavlje predstavlja predstavlja prerađenu i dopunjenu verziju publikacije „Ekonomska i socijalna prava u Bosni i Hercegovini: izvještaj“ autorica G. Mlinarević i A.Lalović, te poglavlja „Ljudska prava u pravnim propisima: ekonomska i socijalna prava“ autorice A. Lalović objavljenom u „Ljudska prava u Bosni i Hercegovini 2011: Pravo, praksa i međunarodni standardi ljudskih prava sa ispitivanjem javnog mnijenja“
2) Napomena: Bosna i Hercegovina je deklaracijom uz Revidiranu Evropsku socijalnu povelju naznačila da se ne smatra obaveznom po članovima 3, članu 4 (izuzev paragrafa 3), članu 10, članu 12 (izuzev paragrafa 1 i 2), članu 13 (izuzev paragrafa 1,2 i 3), članu 15, članovima 18 i 19, te članovima 24-26 i članovima 29-31.
3) Članovi 37, 38, 39, 41, 42 i 43 Ustava Republike Srpske
4) Statut Brčko Distrikta-prečišćeni tekst, čl.1 stav 4
5) Zakon o zabrani diskriminacije, Službeni glasnik BiH 59/09
6) Zakon o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini – prečišćeni tekst, Službeni glasnik BiH 32/10
7) član 2 stav 2 i član 6 Zakona o zabrani diskriminacije, Službeni glasnik BiH 59/09
8) Sl. glasnik BiH 32/10
9) alineja (a), član 13, Zakon o ravnopravnosti polova-prečišćeni tekst (Sl. glasnik BiH 32/10)
10) alineja (b), član 13, ibidem
11) alineja ©, član 13, ibidem
12) alineja (g), član 13, ibidem
13) alineja (e), član 13, ibidem
14) alineja (f), član 13, ibidem
15) stav (2), član 13, ibidem
16) član 14, ibidem
17) član III/1.f, Ustava BiH
18) Službeni glasnik BiH 26/04, 7/05, 48/05, 50/08, 60/10 i 32/13
19) Službeni glasnik BiH 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 8/10 i 40/12
20) Član 6. Zakona o radu u institucijama BiH i član. 23 Zakona o državnoj službi u institucijama BiH
21) Član 10, stav 1, alineja a), Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH 26/04, 7/05, 48/05, 50/08, 60/10 i 32/13
22) Član 14. stav 2.
23) Član 34 Zakona o radu u institucijama BiH, Službeni glasnik BiH 26/04, 7/05, 48/05, 50/08, 60/10 i 32/13
24) članovi 20-31 Zakona o radu u institucijama BiH, Službeni glasnik BiH 26/04, 7/05, 48/05, 50/08, 60/10 i 32/13
25) Članovi 32 i 33 Zakona o radu u institucijama BiH, Službeni glasnik BiH 26/04, 7/05, 48/05, 50/08, 60/10 i 32/13
26) Članovi 86.a – 86.f
27) Sl. glasnik BiH 32/13
28) Član 37 Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH 26/04, 7/05, 48/05, 50/08, 60/10 i 32/13
29) član 54 (m), Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 8/10 i 40/12
30) Službeni glasnik BiH 8/10
31) Službeni glasnik BiH 36/08
32) član 54 (3), Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu, Službeni glasnik BiH 36/08
33) član 85, ibidem
34) , 84) Službene novine FBiH br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05 i 8/06 i 4/12
35) , 85) Službeni glasnik RS br. 16/02, 62/02, 38/03, 42/04, 49/06 i 20/07
36) član 85, Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske
37) , 86) Službeni glasnik Brčko Distrikta br. 9/14
38) Službeni glasnik Brčko Distrikta br. 28/06, 29/06, 19/07, 2/08, 9/08, 44/08, 25/09, 26/09 i 4/13
39) Službene novine Federacije BiH, br. 43/99, 32/00, 29/03
40) Službeni glasnik RS br. 55/07
41) Službeni glasnik BrčkoDistrikta BiH br. 19/06, 19/07, 25/08, 20/13 i 31/14
42) Službene novine Federacije BiH , broj 111/12
43) Službeni glasnik RS br. 24/09 i 117/11
44) Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH br. 15/09, 19/09 i 20/10
45) Službene novine Federacije BiH br. 55/00, 41/01, 22/05 i 9/08
46) Službeni glasnik RS br. 30/10
47) Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH br. 33/04, 19/07 i 25/08
48) Službene novine Federacije BiH br. 9/10
49) Službeni glasnik RS br. 54/09
50) , 53) Službeni list SRBiH 22/90
51) Službeni glasnik RS br. 1/08 i 13/10
52) Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH br. 20/13
54) EU Directive 89/391 – Occupational Safety and Health Framework Directive
55) Maksimović, D. „BiH bi kredite, ali ne i preduslove“, DW, 02.03.2014., dostupno na: http://www.dw.de/bih-bi-kredite-ali-ne-i-preduslove/a-17467901 , pristupljeno 28.08.2014.
56) Član 5 Zakona o radu FBiH, član 5 Zakona o radu RS i član 4 Zakona o radu BD BiH
57) Član 77 Zakona o radu RS, član 53 Zakona o radu FBiH i član 43 Zakona o radu BD BiH
58) Član 13, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu u BD BiH, Službeni glasnik BD BiH br. 20/13
59) prema članu 5, stav 3, tačka b
60) član 5. stav 2.
61) član 18, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom u Federaciji BiH, Službene novine Federacije BiH 9/10
62) , 64) ibidem
63) član 19, ibidem
65) čl. 21-36, ibidem
66) član 4, Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida u RS – prečišćeni tekst
67) čl. 40-48, te čl.57 Zakona o radu RS, čl. 29-36, te čl.41 Zakona o radu FBiH i čl. 22-28, te čl. 32 Zakona o radu BD BiH
68) Član 9, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu BD BiH, Službeni glasnik BD BiH 20/13
69) ILO Committee of Experts (CEACR) Direct Request: Weekly Rest (Industry) Convention i Direct Request: Weekly Rest (Commerce and Offices) Convention
70) Što je primijećeno i od strane Republičke inspekcije rada u RS u Izvještaju o radu za 2013. godinu, str. 64
71) Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, Statistika tržišta rada, dostupno na http://arz.gov.ba/bs/statistika-ba, pristupljeno 28. avgusta 2014. godine
72) Ustavni sud BiH, Odluka o dopustivosti, AP-23/12-OD, 08. maj 2014. godine
73) Član 180, stavka 29 Zakona o radu Republike Srpske – prečišćeni tekst
74) Član 140, stavke 38-40 Zakona o radu Federacije BiH
75) član 8 Konvencije
76) ILO, CEACR: Direct Request: Right to Organise and Collective Bargaining Convention, 1949 (No. 98) Bosnia and Herzegovina (ratification: 1993) Published: 2014, dostupno na http://www.ilo.org/dyn/normlex/en/f?p=1000:13100:0::NO:13100:P13100_COMMENT_ID:3145900 (pristupljeno 25.08.2014.
77) Zakon o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, Službeni glasnik BiH 59/09
78) Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini – prečišćeni tekst, Službeni glasnik BiH 32/10
79) član 14.2 Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH ibidem
80) član 92 do 94
81) član 95 do 97
82) Član 90 i 91
83) Član 15, alineje h) i i) Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
87) član 18. stav 1 alineje h) i i
88) , 94) Službene novine Federacije BiH 14/00
89) , 96) Službeni glasnik RS 111/08
90) Član 6 stav 1 alineje f) i l
91) , 99) Službeni glasnik BD 3/06
92) Službene novine Federacije BiH 43/99, 32/00, 29/03
93) Službene novine Federacije BiH 38/04
95) Službeni glasnik RS 55/07
97) Službeni glasnik RS 110/08
98) Službeni glasnik BD 19/06, 19/07, 25/08, 20/13 i 31/14
100) član 5, Zakon o radu Federacije BiH,
101) član 5, Zakona o radu RS
102) član 4, Zakona o radu BD
103) članovi od 9-11
104) članovi 6-9
105) članovi 5-8
106) član 93
107) član 131
108) članovi 142-157
109) član 142 Zakona o radu RS
110) član 143 ibidem
111) stav 1 član 144 ibidem
112) stav 2 član 144 ibidem
113) član 145 ibidem
114) član 146 ibidem
115) član 147 ibidem
116) član 148 ibidem
117) član 149 ibidem
118) Službeni glasnik RS 101/06 i 61/12
119) član 2 Pravilnika o upisu sindikalnih organizacija u registar, Službeni glasnik RS 101/06 i 61/12
120) Zakon o vijeću uposlenika, Službene novine Federacije BiH 38/04
121) Zakon o savjetima radnika, Službeni glasnik RS 26/01
ekonomska_prava.txt · Zadnja izmjena: 2015/12/23 13:33 od kulin